Mora i košmarna dlaka
Pokušavamo da od zaborava otrgnemo nazive i značenje raznih verovanja, predmeta i ljudskog ponašanja iz srpske starine.
Mora
"Pripovijeda se da je nekakvoga čovjeka tako morila mora da već najposlije nije mogao zaspati, i dosadi mu se kod kuće življeti, nego uzjaše na svoga bijela konja i pobjegne u svijet ne znajući ni kud ni kamo. Ali mu je i to bilo zaludu, jer i na putu kako bi sklopio oči, odmah mora na nj'. Idući tako po svijetu dođe na konak nekakome terziji. Kad poslije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti, gost mu se potuži kako ga mori mora, nego, veli, dok ti još radiš, leći ću ovđe kraj tebe, ne bih li mogao malo zaspati. Po tom se pokrije gunjem i legne. Kako zaspi, odmah ga mora pritisne, i kroz san stane vikati i kao otimati se. Kad terzija to čuje, on digne svijeću da vidi kako se gost muči, kad tamo, a to po njegovom gunju kojijem se bio pokrio, miče se velika bijela dlaka tako brzo, kao zmija kad trči."
Daj i meni kao sebi
Oo! - "Deder, komšija, učini i meni jedan put oo!, rekao Nijemac Srbinu, kad su pili zajedno, pa Srbin sve prepunjao svoju čašu i govorio oo!"
