"Hijerarhija odgovornosti za ratne zločine u Sisku vodi i po HDZ-ovoj liniji, ali i po liniji komandne odgovornosti prema ratnoj Vladi na čelu sa Franjom Gregurićem, koga za ratne zločine sumnjiči i Zajednica Srba u Hrvatskoj, dok je njegov ratni šef kabineta preko kojeg je išla sva operativa bio Tomislav Karamarko, današnji ministar unutrašnjih poslova", pojašnjava Margetić.
On dodaje da je Karamarko protiv njega podneo krivičnu prijavu za špijunažu protiv Hrvatske i za objavu državne tajne, jer je objavio podatke u slučaju “Sisak“, pa se zbog toga protiv Margetića vode krivični postupci.
Istakavši da se srami Hrvatske koja zataškava slučaj „Sisak", Margetić naglašava da je velika moralna obaveza pronaći grobove žrtava u Sisku, gde je počinjen jedan od najmasovnijih ratnih zločina u Hrvatskoj 90-ih godina.
“Ovde me optužuju da sam srpski špijun i pozivaju na moje ubistvo ili hapšenje. Prete mi smrću ako nastavim s ovakvim radom, pisanjem i objavljivanjem. Ipak, obični ljudi mi čestitaju i pružaju ruku podrške, pogotovo mladi. Vjerujem da ćemo jednog dana znati istinu o žrtvama u Sisku i da ćemo tada svi mi s jedne i druge strane Save zapaliti sveću našim sugrađanima, žrtvama zločina i pokloniti se tim ljudima", rekao je Margetić.
On je izjavio da su jedinice koje su počinile zločin bile neposredno nadređene ratnom načelniku Sisačko-moslavačke Policijske uprave Đuri Brodarcu i naglasio da ratni komandant Mandal danas živi na području Labina u Istri.
Margetić je 20. aprila predao Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu svu dokumentaciju o svom istraživanju u slučaju “Sisak“ iz 1991. i 1992. godine, među kojima su strogo poverljivi dokumenti Ministarstva odbrane Hrvatske i popisi žrtava i ubica.
“Slučaj ‘Sisak’ intenzivnije istražujem od 2005. godine, a prve dokumente objavio sam u aprilu 2007. godine, kada sam objavio i krivičnu prijavu Zajednice Srba u Hrvatskoj o ratnim zločinima u Sisku. Tada sam razotkrio i detalje tog ratnog zločina u kojem je ubijeno ili se vode kao nestali čak 611 civila, građana Hrvatske, od čega 595 Srba, 14 Hrvata i dva Bošnjaka", rekao je Margetić.
Ubijani penzioneri i žene
Od ukupnog broja ubijenih i nestalih, navodi Margetić, 129 žrtava su bili penzioneri, 42 su bili radnici Rafinerije u Sisku, 81 sisačke Železare, 14 je radilo u Pošti, petoro u Pošti u Petrinji, 18 je radilo na železnici, 25 u bolnici, 68 u fabrici “Gavrilović“, osmoro u Skupštini opštine Sisak i devetoro u Skupštini opštine Petrinja. Među ubijenima bilo je 120 žena, od kojih 26 penzionerki, 87 radnica, dok za sedam žena nema podataka o radnom statusu. |
Margetić kaže da je 500 građana bilo s užeg područja grada, 107 lica iz mesta Mošćenica, 12 iz ostalih mjesta u bližoj okolini Siska, te u selima Blinski Kut, Kinjačka Gornja, Kinjačka Donja, Blinska greda, Bestrma, Trnjani, Čakale i Brđani.
“Neke žrtve su pronađene presečenih grkljana u reci Savi, neke ubijene pred svojim kućama ili na drugim lokacijama, ali za većinu žrtava se, nažalost, ni danas ne zna gde se nalaze njihovi posmrtni ostaci", naglasio je Margetić.
Margetiću, inače uredniku portala "necenzurisano" (necenzurirano.com), u istraživanju su pomagali radnici MUP-a i Bezbednosno-obaveštajne agencije zahvaljujući kojima je dolazio do podataka i strogo poverljivih dokumenata o slučaju “Sisak“.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
