Srbima u BiH Sarajevo mora da bude glavni grad

"Gledajte, kad razgovarate u jednom neformalnom razgovoru, to nije nikakva izjava, to nije nikakav stav Hrvatske, nego se razgovaralo o tome što bi bilo ako bi netko razbijao BiH. Mi smo garant opstanka BiH, moralo bi se nešto preduzeti. Pa sam spomenuo i to presecanje koridora. To, naravno, ne može odlučiti sama Hrvatska, ne može ni hrvatski predsednik. Zna se procedura po kojoj se to može napraviti", kaže Mesić.

Mislite na proceduru NATO-a?
– Kao članica NATO-a obavezni smo držati se njegovih pravila, ali ja nisam ni tražio pokretanje te procedure, to je samo hipotetsko reagiranje što bih napravio kad bi se mene pitalo. To nema nikakve veze sa stavom Hrvatske.
x Znači li to da su novinari prekršili dogovor koji ste imali s njima?
– Pa ne znam jesu li prekršili dogovor, ali to je bio neformalni razgovor. Nije bio razgovor za objavljivanje.
x Držite li doista da je Dodik takav remetilački element u Bosni?
– Mislim da jest, ali ne jedini.
x Ipak izbjegavate spomenuti Harisa Silajdžića ili Bakira Izetbegovića, koji su čak izbačeni iz SDA zbog radikalizma?
– Postoje radikali i u jednom i u drugom i u trećem korpusu, ali Dodik ima najveću faktičnu vlast. On je najmoćniji čovjek BiH. Zato je njegova odgovornost najveća… Ne može netko reći ja ne priznajem BiH, za mene Sarajevo nije glavni grad. A što ti je onda glavni grad?
x Jako vas živcira Dodik?
– Kad je Milošević tvrdio da se bori za Jugoslaviju, on je uspijevao u to uvjeriti dobar dio svijeta i pustili su ga da se stvar razvija. Vidite kolikom je to cijenom plaćeno i koliko ćemo još plaćati. Onda je dobio Tuđmana na podjeli Bosne, pa smo i to platili. Dodik sada realizira ono što Milošević nije uspio, ne topovima i tenkovima, nego igra na kartu umora EU, evropskih i svjetskih mehanizama, i umora susjeda. Ne prihvaća suradnju s bosanskim institucijama, a tako Bosna ne može u Evropu.
x Zar nije najrazumnije napraviti jednu tročlanu federaciju, što je u dobroj tradiciji bivše SFRJ koja je, načelno, dopuštala autonomiju dijelova, ali ne na štetu cjeline?
– Nažalost, to nije tako učinjeno pa sada imamo jedan hibrid, za koji vidimo kako funkcionira. Ali, još bih malo o hrvatskoj politici. Ako mi za svake izbore izlijepimo cijelu BiH svojim plakatima, učvršćuje li to BiH? Svakako ne. Ako se ubuduće regulativa napravi tako da u Hrvatskoj glasa samo onaj koji ovdje ima prebivalište, već smo napravili jedan veliki iskorak. Toliko što se Hrvata tiče. A što se tiče Srbije, bila bi dobra poruka iz Beograda da su Srbi u BiH građani BiH da im je glavni grad Sarajevo i da svoju politiku kreiraju u BH.
x Možda je trebalo s hrvatske strane malo više strpljena da se vidi što će biti i s Kosovom? Ovako ispada da su odnosi između postmiloševićevskih snaga u Srbiji i posttuđmanovskih u Hrvatskoj gori nego između Tuđmana i Miloševića.
– Ha, između te dvojice nije bilo nesporazuma. Oni su se slagali u svemu. Jeste li ikad čuli Tuđmana da govori protiv Miloševića ili Miloševića protiv Tuđmana? To je bio bratski savez bez ijedne mrlje.
Milošević se nije bunio kad su Srbi odlazili iz Hrvatske. Zašto? Jer mu je ta masa trebala da naseli Kosovo kad je iselio Albance. Ali, Srbi iz Hrvatske tamo nisu htjeli ići, oni su na kraju krajeva hrvatski građani i oni su možda najveće žrtve ovoga rata…. Ne govorim sada o broju mrtvih, govorim o tome da su oni žrtve kao jedan korpus, jer su se zajedno s vojskom povlačili i ostavili sve što su imali u Hrvatskoj.
x Je li hrvatska politika bila poštena u pogledu povratka Srba, pogotovo vezano uz povrat stanarskog prava?
– Sigurno je da je demokratski dio Hrvatske zainteresiran da se naši građani vrate i taj proces je u toku, samo nije dovršen. Ali da ima pojedinaca, da ima grupa kojima to ne odgovara, i to je točno, ali oni više nisu relevantna politička snaga…