Rajko Grlić dobitnik “Zlatne niti”

Specijalno priznanje za afirmaciju filmske umetnosti regiona, koje od ove godine nosi naziv ’’Zlatna nit’’, 18. Leskovački internacionalni festival filmske režije dodeljuje eminentnom filmskom autoru, reditelju Rajku Grliću. Autor čije je stvaralaštvo duboko utkano u više od pedeset godina kulturnog života ovog dela Evrope, ekskluzivno govori za 18. LIFFE.

Gospodine Grliću, kako shvatate Nagradu koja Vam je dodeljena?

Od trenutka kada me je gospodin Mića Vučković obavijestio o tome shvatio sam Vašu nagradu prije svega kao priznanje što sam punih šezdeset godina na ovim prostorima izdržao raditi filmova. Uz to ona mi je govorila da je te filmove netko primijetio i da su, nadam se, nekome nešto značili.

Koliko je značajno za region da postoji festival poput leskovačkog koji u fokus stavlja rad filmskog reditelja?

Film je kolektivna igra ali u toj igri, u tom radu, u toj muci i veselju, uvijek postoji netko tko započne i završi tu igru. Netko tko je odgovoran za njen tijek i za ono što se iz te igre rodi. To je Režiser sa veliko R. Divno je da postaji mjesto na kojem se slavi i vrednuje njegov rad. Ukratko, jako je važno, dakle značajno, to što radite.

Akademik Dušan Otašević, zaslužan za likovno rešenje nagrade koju ćete primiti, poredi reditelje sa Tezejem, pa kaže da filmski reditelj zahvaljujući niti koja se zove talenat i umeće uspešno izlazi iz lavirinta u kojem se našao. U tom smislu, kakva je pozicija reditelja danas, a kakva je bila u vreme kada ste počinjali karijeru?

Prije svega bi zahvalio Dušku, čovjeku kojeg dobro znam i čiji rad izuzetno cijenim, na oblikovanju nagrade koja tako jasno govori o njemu, njegovom shvaćanju režije ali istovremeno i o suštini onoga što mi radimo.

Što se pozicije režisera tiče ona se u ovih nekoliko režima i država, nije puno promijenila. Slobodno bi se moglo kazati; gotovo ništa. I u ona „mračna vremena“ kao i danas kada su nam „upalili svijetlo slobode“ nisu na ovim prostorima postojale kinematografije. Postojali su režiseri koji svojim individualnim naporom, umijećem i izdržljivošću uspjeli, takoreći usprkos svega, snimit svoje filmove. Nije bilo srpske, hrvatske ili slovenske kinematografije, bile su kinematografije Dusana Makavejeva, Boštjana Hladnika, Branka Bauera, Žike Pavlovića, Želimira Žilnika… A tako je to i danas. Tko ima snage i izdržljivosti, pa i ne male doze fanatizma, kome je zaista stalo da nešto kaže on će, i opet usprkos svega, ispričati filmom svoju priču.

U celokupnom procesu stvaranja filma, šta je to što Vas najviše inspiriše da ne odustanete, čak i kada Vam se čini da je nemoguće snimiti neku priču?

Igra je ono što mene drži na filmu. To veselje igre, to da sam imao sreću da život provedem igrajući se. Čitav proces, sve tri faze; scenarij, snimanje i montažu, smatram igralištima na kojima imam slobodu da tu igru usmjerim pišući, odigram s glumcima snimajući i na kraju igrajući se snimljenim uobličim tu igru u film. I još nešto, možda kod mene najvažnije, kroz godine sve vise i vise, sam proces mi je značajniji od finalnog proizvoda.

Da li ćete doći u Leskovac da primite nagradu? Ako ne dolazite kakva je Vaša poruka mladim rediteljima, a kakva publici?

Sve smo dogovorili oko mog dolaska ali onda je, kao što znamo život piše romane a ne mi, došlo do toga da su mi potpuno otkazali koljeno i kuk koji su me boljeli čitavo ljeto. Doktori su odlučili da se prvo pozabave spašavanje koljenja i to je učinjeno prije nekoliko dana, Sada sam šepavi rekonvalescent. Ti isti doktori su mi preporučili da nigdje ne putujem i da vježbam i pokušam što prije osposobit operirano koljeno. Evo, ovo detaljno medicinsko objašnjenje, je nažalost moja isprika za nedolazak.

Sto se poruka tiče – njih sam se uvijek bojao. Zato samo želim publici da uživa u filmovima a mladim režiserima i režiserkama da ih izdrže praviti usprkos svemu što ih okružuje.

Program ’’Izvestan pogled’’ na 18. LIFFE-u, posvećen je stvaralaštvu Rajka Grlića. Publika će gledati filmove ’’Bravo maestro’’, ’’Sve jedno drugo pojede’’ i ’’Samo jednom se ljubi’’, kao i ’’Deseti film’’ Igora Mirkovića o trogodišnjem procesu stvaranja filma ’’Karaula’’ Rajka Grlića, dok će u Velikom holu Leskovačkog kulturnog centra biti priređena izložba ’’Rajko Grlić kroz filmove’’.

Filmski autor Rajko Grlić je kao šesnaestogodišnjak snimio svoj prvi kratki film ’’Cigla’’. Tokom tri godine, snimio je šest amaterskih filmova i primio više od dvadeset nagrada na amaterskom jugoslovenskom filmskom festivalu.

Posle diplomiranja na čuvenoj filmskoj akademiji FAMU, piše i režira televizijske dokumentarce za koje dobija nagrade. Debitantsko igrano ostvarenje ’’Kud puklo da puklo’’ prikazano je 1974. godine. Sledeće godine kao koscenarista za Srđanom Karanovićem piše jednu od najboljih i najgledanijih televizijskih serija ’’Grlom u jagode’’. S filmom ’’Bravo, Maestro’’ odlazi na Kanski filmski festival. Uz značajan scenaristički opus, Rajko Grlić režira kultna ostvarenja ’’Samo jednom se ljubi’’, ’’U raljama života’’, ’’Za sreću je potrebno troje’’, ’’Čaruga’’, ’’Karaula’’, ’’Neka ostane među nama’’, ’’Ustav Republike Hrvatske’’ i poslednji film ’’Svemu dođe kraj’’.

Filmovi Rajka Grlića prikazivani su širom sveta, na festivalima su osvajali nagrade, a Rajku Grliću su priređivane retrospektive.

LIFFE biće svečano otvoren sutra u bioskopu Leskovačkog kulturnog centra.