Osuđeni ubica Siniša Rimac želi biti otac

Siniša Rimac, osoba zbog čijeg je pomilovanja predsjednik Srbije Boris Tadić žestoko napao predsjednika Stjepana Mesića, sada je 36 godišnjak, bivši vojnik i časnik HV-a, 2005. osuđen na 8 godina zatvora zbog ubojstva NN osobe srpske nacionalnosti. Traži za sebe drugu šansu i povratak u normalan život

Traži za sebe drugu šansu i povratak u normalan život. Ima li on na to pravo, s obzirom na to da je riječ o osobi koja se godinama navodila kao sudionik dramatičnog ubojstva zagrebačke obitelji Zec, događaja iz olovne 1991., kada su ubijeni otac Mihajlo, majka Marija i dvanaestogodišnja kći Aleksandra. Stručnjaci drže da – ima.

U procesu, koji je stavljan na dušu merčepovcima, u čijoj je skupini bio tada jedva osamnaestogodišnji Rimac, zbog nezakonitosti u prikupljanju dokaza, svi su bili proglašeni nevinima. Hrvatska je, međutim ipak priznala zločin jer je preživjeloj djeci, Dušanu i Gordani Zec dodijelila 200.000 eura odštete. Pričalo se kako je Rimac bio pucao u oca i ubio ga, no da se suprotstavljao ubojstvu majke i kćeri. Nije uspio i obitelj su masakrirali ostali iz grupe. Pravno, riječ je samo o spekulacijama. No, 2005. Rimac biva osuđen na 8 godina, zbog ubojstva jednog Srbina u Pakračkoj Poljani, 1991.

Premda se u presudi navodi da je riječ o NN osobi i premda je svjedok optužbe poslije pisao obitelji Rimac kako se ne slaže s presudom, pravno – Rimac je osuđeni ubojica. Pravnici to ne mogu tako reći, no mnogi u ovoj presudi vide svojevrsnu ‘kompenzaciju’ za zločin nad obitelji Zec. Siniša Rimac rođen je 1973. u Borovu naselju.

Sa 17 godina uzima pušku i kreće u rat. U Vukovaru mu ubijaju brata i ujaka, oca i majku odvode u srpske logore. Nakon istrage oko ubojstva obitelji Zec, Rimac postaje specijalac (bojna Zrinski), sudjeluje u borbama na Maslenici. Pripadnik je i osiguranja ministra obrane Gojka Šuška, a sudjelujue u akcijama na južnom bojištu, gdje biva teško ranjavan. Ističe se žrtvom i stalnim probojima u pozadini neprijatelja i dobiva čin za činom. 1994. postaje zapovjednik 3. gardijske padobranske pukovnije, sudjeluje u svim oslobodilačkim akcijama. 2005. biva umirovljen kao invalid i pukovnik. Ratni put očito je uzet kao olakotna okolnost i kod pomilovanja, jer Rimac je odlikovan – 8 puta.

Predsjednik Srbije Tadić smatra da je riječ o ‘zlikovcu koji je ubijao srpsku djecu samo zato što su druge nacionalnosti’. Obitelj Zec ne želi ništa komentirati. Da Mesić nije trebao pomilovati Rimca, slaže se i većina hrvatskih političara, poput A. Hebranga koji ne bi pomilovao ratnog zločinca. Ne bi ni Milan Pupovac, niti Tonino Picula. ‘Siniša nije osuđen za ratni zločin, nego za ubojstvo’, reagira njegova odvjetnica Višnja Drenški Lasan, jer o Rimcu uporno tvrde da je ratni zločinac. Kaže da Rimac ‘ima pravo na drugu šansu’.

‘U svim civiliziranim društvima osuđenici, nakon određenog vremena imaju pravo na smanjivanje kazne, ili na uvjetnu…svrha sustava jest da on više to djelo nikada ne ponovi’ kaže. Smatra da nema nikakve osnove da Rimac bude diskriminiran u odnosu na sve druge koji imaju to pravo. Ponavlja kako je predsjednik smanjio kaznu Rimcu za godinu dana, no on, svejedno još mora odslužiti dvije i pol godine zatvorske kazne. Javnost je, međutim pomislila kako je on, pomilovnjem već pušten na slobodu. Rimac je prije godinu dana iz oštrijeg zatvora u Glini prebačen u Lipovicu, gdje ima puno blaži tretman i mogućnost da se viđa s obitelji i koristi dopuste i slobodne vikende. Oženjen je i ima dvoje djece, sina starog 7 godina i kći od 4. – Treće dijete je na putu, kažu njegovi bliski prijatelji.Krug bivših suboraca i prijatelja Siniše Rimca prilično je velik.

Svi kažu da se on odavno promijenio, da je riječ o zrelom muškarcu i ocu, koji želi nastaviti život i biti sa svojom obitelji. Dodaju da je riječ o ‘vojničini’ koji nikada nije ‘žvaku uzeo’ nego je disciplinirano proveo svoju vojnu karijeru. Svi ističu da je, kada je sudjelovao u događajima za koje je osuđen bio premlad i opterećen osobnim tragedijama. I njegova odvjetnica Drenški-Lasan ističe da je Rimac ‘bio vrlo mlad i prošao je strašnu osobnu golgotu’. Ne želi, međutim komentirati zbivanja oko slučaja Zec. S njezine, pravne strane logike – Rimac je u tom slučaju, odlukom pravosudnih organa države – nevin. Ne želi ‘ulaziti u njegovu glavu’, jer to je posao za stručnjake. Očito je da su svi u lancu koji su odlučivali o smanjivanju kazne Rimcu, ipak uzimali u obzir da je Rimac, u vrijeme zločina zbog kojega je osuđen, 1991. imao 18 godina i tešku traumu.

Sve navedeno Rimac navodi i u svojoj molbi za pomilovanje. Njegova trudna supruga s dvoje djece živi u zajedničkom domaćinstvu u Zagrebu, no majka mu je na liječenju. Otac mu je umro, neposredno nakon što je, 2005. Siniša Rimac osuđen na 8 godina zbog ubojstva. Obitelj živi od Rimčeve vojne mirovine. Prijatelji kažu kako Rimac nije nikada bio ‘prolupani’ borac nego pouzdan i discipliniran. Prihvatio je kaznu, poštuje pravni sustav i smatra da, kao i drugi osuđeni za slična djela, ima pravo na skraćivanje kazne. Teoretski, Rimac može i ranije od preostale dvije i pol godine izaći iz zatvora. Po isteku dvije trećine kazne, ima pravo tražiti uvjetni otpust iz zatvora. Smatra li hrvatska javnost opravdanim da i Siniša Rimac, čije se ime godinama veže uz neke od najzlokobnijih ubojstava civila iz vremena Domovinskog rata ima pravo na novu šansu?

‘Molbu sam pisao sam iz razloga da pokažem sebe, svoj život i događaje od neposrednog utjecaja koji su formirali mene kao osobu o kojoj ćete odlučivati…stoga je uvažite i vratite me u život, obvezama rada, brige za obitelj i odgoj djece’, stoji na kraju Rimčeve molbe predsjedniku RH…