Hrvati oru srpske Ravne kotare

Srbima sa područja opštine Benkovac vraćena je zemlja koja im je oduzeta odmah posle rata i data na korišćenje Hrvatima doseljenim iz Vojvodine.

Pravi vlasnici ne mogu je obrađivati jer je uglavnom reč o starijim ljudima, a na većem delu tog zemljišta nalaze se zapuštene plantaže voća, koje odavno ne daju rod i koje bi trebalo menjati mlađim stablima. Samo na području Benkovca šest hrvatskih porodica dobilo je poljoprivredno zemljište 35 povratničkih srpskih porodica, ukupne površine 33,74 hektara.
 

Srbima je na taj način oduzeto više od 100 hektara zemljišta na kome su nikle nove plantaže voća i povrća, od koga doseljeni Hrvati mogu solidno da žive. Sa parcela Ravnih kotara sve što se ubere unapred je prodato, a ove godine jedino to nije bio slučaj sa paprikom.
 

Poziv na pljačku "Zadarski list" je više puta pozivao Hrvate da obrađuju srpsku zemlju. "Zemlju odbjeglih Srba možete slobodno da obrađujete. Ona će ionako biti oduzeta njihovim vlasnicima kao ratna odšteta", poruka je sa kojom je ovaj list pozivao Hrvate iz raznih delova bivše Jugoslavije da nasele zadarsko zaleđe.

Nikola Radak i njegova supruga Stevanija koji žive u Bukoviću - gde se od predratnih 1.000 Srba vratilo 170 - među onima su kojima je vraćena zemlja, ali ovo dvoje 80-godišnjaka ne mogu zemlju da obrađuju niti da sređuju voćnjak.
 

"Već četiri godine niko nije negovao breskve koje se nalaze ispod naše kuće, a vinograd nam je zapaljen još 1988. godine. Zemlja nam jeste vraćena, ali šta da uradimo sa njom. Kako ovako stari za iščupamo tolika stabla, a ne znamo više ni gde nam je međa. Ko će nacrtati novu među, kako to da platimo kad nemamo para. Imamo sina Milenka u izbeglištvu u Srbiji koji bi voleo da se vrati, ali kada je to već jednom uradio pre nekoliko godina, odmah su ga uhapsili i u zatvoru je bez ikakvih dokaza o ratnom zločinu proveo 15 meseci i devet dana. Mada su ga pustili kao da se ništa nije dogodilo, s obzirom na sve ono što je kao zatvorenik preživeo, dovoljno mu je bilo da ovde više nikada ne dođe", požalio se Nikola Radak reporteru "Vesti" na muku sa zemljom i sada kada mu je vraćena.
 

Milenko Radak u Srbiji živi sa ženom i troje dece. Niko od njih nije zaposlen. Porodica preživljava zahvaljujući pomoći Milenkovih roditelja, koji su iako stari i bolesni slali sve što su zaradili od prodaje sitne stoke. Nikola Radak ima i penziju od 700 kuna koja njemu i Stevaniji jednostavno mora pokriti barem osnovne životne troškove. Voleli bi da se Milenko vrati, a on se boji - ne toliko nekog novog hapšenja, kako kažu Nikola i Stevanija, koliko novih ispitivanja i nagovaranja da protiv nekoga svedoči kao što su od njega tražili da svedoči protiv Ernesta Rađena kojeg je Grčka zbog optužnice za ratni zločin ispopručila Hrvatskoj. I on je oslobođen nakon godinu dana provedenih u zadarskom zatvoru.
 

Mada je zadarsko zaleđe najbogatiji deo Hrvatske, gde oni koji su se vratili iz izbeglištva sasvim pristojno mogu da žive od poljoprivredne proizvodnje, tamo je najmanje povratnika, kako oni sami kažu, upravo zbog učestalih hapšenja poslednjih godina.

Vlasnici bez odštete Prema zaključku hrvatske vlade o vraćanju oduzete zemlje njeni stvarni vlasnici su dužni da odustanu od bilo kakvih zahteva za nadoknadu ogromne štete koju su pretrpeli tokom rata. Svima njima je naloženo da odustanu od svih sudskih i upravnih postupaka koje su pokrenuli da bi im zemlja bila vraćena. Apsurd je da će odštetu dobiti oni koji su godinama koristili tuđu zemlju i od države dobili veliku pomoć za pokretanje poljoprivredne proizvodnje. Državu će to koštati oko tri miliona kuna.

(Opširnije u štampanom izdanju "Vesti" za 24-26. 12.)