Sve više kupaca širom sveta sumnja da proizvodi nisu ono što piše na deklaraciji. Upravo zbog tog nepoverenja veliki prehrambeni lanci poslednjih godina sve češće završavaju na sudu, a jedan od najpoznatijih slučajeva pokrenut je protiv američkog lanca restorana Subway zbog njihove čuvene 100% tunjevine.
Tužbu je 2021. godine u Kaliforniji podnela Nilima Amin, koja je tvrdila da Subway obmanjuje kupce jer svoje sendviče reklamira kao „100% od tunjevine“, iako navodno delimično ili potpuno ne sadrže tunu. U tužbi je priložen nalaz morskog biologa koji je analizirao 20 uzoraka tunjevine iz različitih Subway restorana. U 19 od 20 uzoraka nije detektovan DNK tune, već pileći, svinjski i goveđi DNK.
Nezavisnu istragu je pokrenuo i The New York Times i naručio laboratorijsko testiranje čuvenih Subway sendviča. Ni ta analiza nije uspela da pronađe DNK tune.
Slučaj je dobio veliki publicitet, a američki savezni sudija je 2022. godine odbio zahtev Subwaya da se tužba odbaci i dozvolio nastavak postupka.
U nastavku suđenje Subway je tvrdio da koristi 100% divlje ulovljenu kuvanu tunu. Kompanija je dostavila dokumentaciju dobavljača i navela da korišćene laboratorijske metode nisu pouzdane za ovako obrađenu hranu. Pozvala je sudske veštake za prehrambenu tehnologiju i genetiku, koji su objasnili da kuvanje, konzerviranje i industrijska obrada mogu ozbiljno da razgrade DNK ribe, zbog čega laboratorijski testovi ponekad ne mogu jasno da identifikuju tunu u gotovom proizvodu. Kako je postupak odmicao, deo tvrdnji iz tužbe je povučen, a isti sudija je godinu dana kasnije zatvorio slučaja „with prejudice“, što znači trajno, bez mogućnosti da se ponovo pokrene isti postupak.
Cela afera otvorila je važna pitanja: zašto potrošači sve češće sumnjaju u deklaracije i ne veruju prodavcima hrane, kako je moguće da standardne laboratorijske analize ne mogu da utvrde sastav industrijskih proizvoda i da li je, u slučaju Subway, krupni kapital još jednom pobedio malog čoveka?
Piše: Biljana Stepanović



































