Narodu svom srpskom uvijek ćeš biti drag, branio si samo naš kućni prag
Kada se nad srpskim narodnim bićem nadviju crni oblaci istorijskih nepravdi, kada se istorija ponovo ispisuje bajonetima i ultimatumima, tada se uvijek ispostavi da Srbi nemaju većeg prijatelja od sopstvene sloge i svoje vojske.
Devedesete godine prošlog vijeka nisu bile samo period raspada jedne države, bio je to trenutak kada je goli opstanak srpskog naroda na vjekovnim ognjištima bio doveden u direktno pitanje. U tom sudbonosnom času, kada su se pred Srbima u Bosni i Hercegovini ponovo otvarale jame prošlosti i pripremali novi pogromi, na čelo srpskog naroda stao je čovjeka čije ime danas izaziva buru emocija, general Ratko Mladić.
Za nas koji pamtimo ili koji u srcu nosimo težinu krajiške i bosanske muke, general Mladić nije bio samo vojni strateg. On je bio oličenje onog prastarog srpskog prkosa koji ne pristaje na ropstvo i nestanak. Dok su moćnici ovoga svijeta iz udobnih fotelja krojali sudbine malih naroda, general je bio u rovu sa svojim vojnicima, među narodom koji je branio ono najsvetije što jedan čovjek ima,svoj kućni prag, prag svojih predaka, kolijevke svoje djece i pravo da se zove svoj na svome.
U njegovim riječima, u njegovoj nepokolebljivosti i u toj vojničkoj čvrstini, srpski seljak i borac prepoznali su zaštitnika. Znao je on dobro šta znači izgubiti zemlju, šta znači kada ti dušman krene na kuću. Zato nije ni čudno što su ga vojnici voljeli, što mu je narod vjerovao i što je postao simbol otpora koji je spasio stotine hiljada srpskih života od novog stradanja.
Svjetski moćnici i haški inkvizitori pokušali su svojim presudama da mu izbrišu ime, da žigošu čitav jedan narod i da borbu za opstanak proglase zločinom. Ali, pravo i pravda koju pišu oni koji su bombardovali srpske gradove i crkve nemaju nikakve veze sa istinom koju srpski narod nosi u svojoj duši. Istorija se ne piše u haškim kazamatima, već u srcima onih čije su porodice opstale zato što je neko imao hrabrosti da stane na crtu kad je bilo najteže.
Generale, oni koji su ti sudili nisu razumijeli šta znači braniti svoje. Nisu razumjeli zašto je srpski vojnik spreman da podnese svaku žrtvu samo da mu djeca ne budu roblje. A narod svoj srpski, onaj isti koji te je gledao kao spasioca u najmračnijim danima, zna dobro šta si učinio.
Zato ćeš mu uvijek biti drag, jer kada su svi ćutali i kada su svi okretali leđa, ti si stao u stroj ispred svih i branio naš kućni prag. A to se u srpskom narodu nikada ne zaboravlja.
Bog neka ti podari carstvo nebesko!
Amin
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
