Iako nije ozvaničila svoj rad, Hrvatska pravoslavna zajednica je napravila internet stranicu, a u logu je naslikana karta NDH, odnosno sadašnje Hrvatske u koju su uključeni i BiH i Srem.
U logu dominira panorama manastra SPC Gomirje kraj Ogulina, jednog od najstarijih pravoslavnih hramova u tom kraju. Tu su i šahovnica i krst, kao i slika slavnog naučnika srpskog porekla, rođenog u Lici, Nikole Tesle (?!), a moto je „Jedinstvo po Bogu, jedinstvo u zajednici“.
Na sajtu, anonimni članovi navode da "ovime ne vršimo nikakav pritisak niti a priori namećemo svoju volju, već istinski i dobronamjerno se obraćamo svekolikome hrvatskome pučanstvu – u prvome redu hrvatskim pravoslavcima, dakako, Hrvatima i Hrvaticama, da svojim razumom razumno prosude nasušnu potrebu za postojanje udruge, odnosno Zajednice koja treba zblilažavati dvije vjerske istovjetne i isto značajne kršćanske zajednice u jednonacionalnoj zajednici – u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“.
Zanimljivo je i objašnjenje koje je anonimna grupa iz Ogulina dala o tome šta ih je podstaklo na ideju osnivanja takozvane "Hrvatske pravoslavne zajednice":
"U Hrvatskoj živi veliki broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Deklarišu se kao Hrvati, a ima ih i drugih nacionalnosti, i traže da se nešto preduzme da budu diferencirani od Srba pravoslavne vjeroispovijesti. Njihova djeca u školama ne pohađaju nastavu vjeronauke za učenike pravoslavne vjeroispovijesti, jer ih u školi automatski smatraju Srbima".
|
Prisilno pokatoličivanje Srba
Ante Pavelić Godinu dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, poglavnik Ante Pavelić 6. juna 1942. godina zakonskim proglasom osniva takozvanu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Prethodno su ministarskom naredbom iz 1941. ukinuli naziv srpskopravoslavna vera i zamenili je nazivom grkoistočna vera. Tako je prisilno pokatoličivanje Srba, uz masovne pokolje i proterivanje u Srbiju, zamenjeno osnivanjem nacionalne pravoslavne crkve u NDH. Za to su se ustaške vlasti pozvale na argument da su pravoslavne crkve svuda vezane uz državu.
Kako nisu mogli naći srpskog sveštenika koji bi se prihvatio da bude na čelu marionetske crkve, Pavelić dovodi emigranta iz SSSR, bivšeg mitropolita Novomoskovskog Germogena (1861-1945), koji je ustoličen kao mitropolit, jer je izostala saglasnost vaseljenske patrijaršije za čin patrijarha. |
Nasleđe NDH
Na internet sajtu, pod naslovom "Hrvatski pravoslavci ili Srbi?“, postavljeno je i pitanje: "Od kuda uopće "srbi" u Hrvatskoj, ako znamo da se kao takvi nisu predstavljali pre samo nekih 100 godina?"
"Da bi to shvatili, moramo se vratiti u vrijeme Vojne krajine i rata s Turcima, tj. Osmanlijama. Tada su u Vojnu Krajinu doseljavani pravoslavci s istoka jer je hrvatsko pučanstvo bilo doslovno desetkovano ratom, bolestima i raseljavanjem pred stalnim sukobima. Ti pravoslavci sa istoka su vremenom počeli tvoriti većinu u pojedinim hrvatskim županijama, da bi od kraja 19. stoljeća Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) počela propagandu među tim pučanstvom, da su oni – Srbi!????“, navodi se na sajtu.
Kao tvrde autori internet prezentacije, "u tom poslu zla, pridružile im se i neke antihrvatske stranke, potpomagane od Pešte i Beča, jer su time mislili Hrvate držati u političkoj pokornosti – ucjenjivanjem (kao što i danas čine EU, NATO i ostali razbojnici)“.
|
Oluja – dobrovoljni odlazak
Da je cela stvar samo drugi način vođenja ustaške politike prema Srbima, kojima je cilj bio jednu trećinu Srba proterati, jednu pokatoličiti, a jednu ubiti, govore i komentari sledbenika ove ideje, objavljeni na pomenutom sajtu. Komentator na sajtu potpisan kao "manitash", ovako sagledava celu priču oko Srba u Hrvatskoj: "Ne da Srbi imaju sva moguća vjerska prava u Hrvatskoj nego im se sad daje i mogućnost da biraju i koje će nacije biti. Zašto ti Srbi svugdje vide neku NDH i svaki dobronamjeran gest tumače nastavkom ustaške ideologije, nije poznato i jedino je njihov dobrovoljni odlazak 1995. zagonetniji od ovog." |
Isti tvrde i da "’Srbobran’, list srpskih šovinista i bandita, 1902. godine objavljuje ‘Borba će trajati do istrage (istrebljenja) našeg ili vašeg’. Tako je počela politika velikosrpske hegemonije, koja će se povećavati s osnutkom kraljevine SHS i kraljevine Jugoslavije, te potom komunističke Jugoslavije, iza drugog svjetskog rata. Iz tog terora Srba nad Hrvatima, izrasla je i agresija na Hrvatsku 1991“.
"Agresija dijela hrvatskih građana, pravoslavne vjeroispovjedi, koje je instrumentalizirala SPC i srpski politički šovinistički ološ – orjunaško četnički kriminalci koji su preuzeli vrh JNA i raspalog političkog sustava bivše SFRJ“, pišu autori sajta.
Postavljeno je i pitanje: „Čime dokazuju svoje "srpstvo" oni koji se u Hrvatskoj smatraju "srbima" a rođeni su na teritoriju Republike Hrvatske? Zar je religijska pripadnost postala nacionalna kategorija?
Inicijatori osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve u "edukativnom“ delu sajta objašnjavaju postulate „desnice“: "Desnica je za nacionalizam jer je nacija proširena obitelj na osnovi moralnog, jezičnog, uljudbenog i povijesnog zajedništva naroda, i jedino na tim osnovama se može razviti istinsko zajedništvo i bratstvo društva“.
Vlasi ili Srbi
Objašnjavajući doseljenje pravoslavaca u hrvatske krajeve, navode da se u Hrvatsku „od vremena tursko-hrvatskih ratova u 16. veku doselio određeni broj pravoslavne populacije koja je apsolutno u najvećem dijelu bila vlaškog podrijetla, odnosno radilo se o pravoslavnim Vlasima“.
„Useljenici srpskog podrijetla imali su neznatan udio u useljeničkoj pravoslavnoj populaciji u Hrvatskoj. Dio pravoslavnih Vlaha je s vremenom kroatiziran odnosno postao je dijelom hrvatskog političkog naroda, bilo da su postali pripadnicima Grkokatoličke crkve, bilo da su ostali pripadnicima dvjema pravoslavnih Crkvi u Hrvatskoj, dalmatinske pravoslavne Crkve i pravoslavne Crkve koja je bila vezana za mitropoliju u Srijemskim Karlovcima, zadužena za sjevernu Hrvatsku odnosno za Zagreb, Slavoniju i Srijem gdje je bilo pravoslavnih vjernika“, tvrdi na sajtu.
Navodi se i da je „onaj dio pravoslavnih Vlaha koji je od njemačkog imperatora Habsburške Monarhije i titularnog kralja Hrvatske naseljen u “Vojnu krajinu”, koja je predstavljala teritorij izuzet iz političkog teritorija Hrvatske, nije kroatiziran nego je od strane imperatora i velikomađarskog režima huškan da se šovinistički odnosi prema hrvatskoj katoličkoj većini kako bi hrvatski narod ostao podijeljen, čime je stvoren instrument gušenja hrvatskog otpora Mađarima“.
Inicijatori Hrvatske pravoslavne zajednice tvrde i da je Srpska banka, osnovana 1895. godine u Zagrebu, bila "dobro osmišljen financijski projekt s neskrivenim nacionalističkim i separatističkim porukama".
|
Tesla je u stvari neko drugi
Na sajtu je objavljen i navodni "Tajni dnevnik Nikole Tesle“, koji je priredio izvesni Dražen Stjepandić, i za koji se tvrdi da se u Beogradu u strogoj tajnosti krije od javnosti zajedno s mnogim tajnama u njemu zapisanim. "Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“, piše na sajtu. Na sajtu se još tvrdi da, kako navodno piše u knjizi "Nikola Tesla – istraživač, izumitelj, genij“, Teslina porodica nije iz Smiljana, nego iz drugog dela Like pa i dalje.
Takođe, prema tvdnjama autora sajta, Tesla nije ni autor izjave „Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom“. Izreka sa statusom parole je parafraza čestitke koju je povodom Teslina 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio Vlatko Maček, tadašnji predsednik HSS. U čestitki je Maček napisao: „Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine“, na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim i to se, kako se navodi, kasnije pogrešno uzelo kao glavni dokaz ličnog nacionalnog izjašnjavanja najpoznatijeg naučnika sa ovih područja.
|
Navodi se i da je 1844. ministar unutarnjih poslova kneževine Srbije Ilija Garašanin napisao nacionalni program Srbije, pod imenom “Načertanije”, „koji je postao službeni tajni program Srbije za obnovu Dušanova carstva ili za stvaranje “Velike Srbije”, i to na račun Makedonije, Crne Gore, BiH i Hrvatske“.
U odeljku o „Istoriji pravoslavaca u Hrvatskoj“, prenete su tvrdnje „crnogorskog znanstvenika i Zagrepčanina Savića Markovića Štedimlija“ koji objašnjava, između ostalog, i kako su „hrvatski pravoslavci početkom 20. stoleća nasilnim činima državnog terorizma postali Srbi koji su u 20. st. instrumentalizirani od Beograda u pobunama i ratovima protiv svoje jedine, hrvatske, domovine jer druge domovine nemaju dok im je Srbija vazda bila uvijek zla maćeha ali nikada u povijesti domovina“.
Na sajtu se iznosi i niz neistina, kao što je, između ostalih, da su „uglavnom, pravoslavne crkvene organizacije zasebne ili autokefalne i teritorijalno-nacionalno određene. Tako postoji Ruska pravoslavna crkva, Grčka pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, i u najnovije vrijeme opet rekonstituirana Crnogorska pravoslavna crkva, i Makedonska pravoslavna crkva, s time da Srpska pravoslavna crkva (SPC) ne priznaje crnogorsku i makedonsku pravoslavnu crkvu, a pravilo u svijetu pravoslavlja je da jedna pravoslavna crkva može postati autokefalna ako na njenu neovisnost pristaje pravoslavna Crkva pod kojom su do tada živjeli njeni pravoslavni vjernici“.
|
Peticija Anonimna peticija za zabranu delovanja Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve osvanula je u martu 2008. na internet sajtu "PetitionOnline".
"Svećenstvo Srpske pravoslavne crkve često po Hrvatskoj slavi velikosrpstvo
U peticiji se navodi i da SPC "od 1991. otvoreno podupirala Miloševićev rat u Hrvatskoj, a zatim i bosanske zločince Mladića i Karadžića". "SPC je osnovala u "oslobođenoj" istočnoj Slavoniji novu episkopiju sa sjedištem u Dalju, poprištu okrutnog četničkog pokolja nad hrvatskim stanovništvom. A iste te godine srpski episkop Danilo optužuje u Ženevi Papu za križarski pohod protiv Srba. Odnos SPC-a prema četnicima i njihovim zločinima isti je danas kao i prije 50 godina", piše u peticiji.
Inicijatori peticije navode da "Srpska pravoslavna crkva širi MRŽNJU i nacionalnu netrpeljivost", te da je stoga "Hrvatska pravoslavna crkva potrebna za spriječavanje daljnjeg djelovanja produžene četničke ruke u Hrvatskoj, te kako bi se spriječilo huškanje Srba od popova SPC na Hrvate koje je OPET započelo". |
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.
