Sovjetski Savez je podneo najteži teret Drugog svetskog rata, kako po obimu borbi, tako i po ljudskim gubicima. Nakon nemačke invazije 1941. godine, Istočni front postao je najveće i najsmrtonosnije ratište u istoriji.
Crvena armija je zaustavila i odbacila nemačko napredovanje kod Moskve, slomila ga kod Staljingrada i razbila njegovu ofanzivnu moć kod Kurska, pre nego što je nastavila prodor ka zapadu sve do Berlina. Cena je bila katastrofalna. Procene govore da je poginulo 24 – 27 miliona sovjetskih građana, uključujući oko 8–11 miliona vojnika i 15–17 miliona civila. Čitavi regioni su bili razoreni, gradovi uništeni, a stanovništvo raseljeno.
9. maj, svoje istorijsko uporište ima u završnim trenucima Drugog svetskog rata. U noći između 8. i 9. maja 1945. godine, u berlinskom predgrađu Karlshorst, potpisana je bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke – 8. maja u 22:43 po srednjoevropskom vremenu, odnosno 9. maja u 00:43 po moskovskom vremenu. Istog dana, Josif Staljin potpisuje ukaz kojim se 9. maj proglašava Danom pobede.
U Moskvi je te noći upriličena počasna vojna paljba: 30 plotuna ispaljeno je iz oko 1.000 topova i haubica, dok su nebo iznad grada presecali snopovi 160 reflektora i svetlost raznobojnih raketa.
Već 24. juna 1945. godine na Crvenom trgu održana je prva velika posleratna vojna parada. Njome je komandovao maršal Konstantin Rokosovski, dok je smotru trupa izvršio maršal Georgij Žukov – događaj koji je simbolički učvrstio pobedu i vojni prestiž Sovjetskog Saveza.
U prvim posleratnim godinama, 9. maj je bio svečano obeležavan 1946. i 1947. godine, ali već 1948. postaje radni dan i tako je ostao običan narednih 17 godina, sve do sredine šezdesetih.
Do preokreta dolazi 26. aprila 1965. godine, kada Prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSR-a ponovo proglašava 9. maj Danom pobede i uvodi ga kao neradni praznik. Taj povratak je deo šire politike Leonida Brežnjeva, koji od 1964. godine pokreće obnovu i jačanje ratnog sećanja u javnom životu. Naredne godine Dan pobede dobija novi državni okvir: održava se vojna parada na Crvenom trgu, uvodi se televizijski program „Minut ćutanja“ i postaje centralni deo zvanične politike sećanja.
U istom periodu ustanovljena je i titula „Grad-heroj“, dodeljena Moskvi, Lenjingradu, Staljingradu, Kijevu, Sevastopolju, Odesi i Brestskoj tvrđavi, a kasnije i Minsku, Tule, Novorosijsku i Smolensku.
Paralelno se razvija i sistem jubilejskih i vojnih odlikovanja. Među njima je i medalja „Dvadeset godina pobede u Velikom otadžbinskom ratu“, dodeljena milionima učesnika rata. Za razliku od ranije medalje „Za pobedu nad Nemačkom u Velikom otadžbinskom ratu“ iz 1945. godine, nova medalja obuhvata sve pripadnike oružanih snaga, partizane i pripadnike otpora, što je čini najmasovnijim odlikovanjem u sovjetskoj istoriji, uručenim više od 16 miliona puta.
Tradicija jubilejskih priznanja nastavlja se i u postsovjetskom periodu. U septembru 2024. godine predsednik Vladimir Putin uvodi novu jubilejsku medalju povodom 80. godišnjice pobede u Velikom otadžbinskom ratu i dodeljuje je od januara naredne godine.
Tokom decenija, vojne parade su se održavale povremeno.Veće parade organizovane su 1985. i 1990. godine, dok je kontinuitet obnovljen tek 1995. godine, nakon raspada SSSR-a. Od tada, 9. maj postaje centralni državni praznik sećanja na vojnike i civile poginule u Velikom otadžbinskom ratu. Predsednik Boris Jeljcin opisuje ga kao dan „ujedinjenja snaga dobra, dan prokletstva protiv svakog oblika fašizma i dan nade za trajni mir“, uz naglasak na kraj Hladnog rata i promenu odnosa velikih sila. Tog dana održana je parada veteranskih pukova na Crvenom trgu, dok je na Poklonoj brdu paradirala jedinica moskovskog garnizona. Dan ranije, 8. maja, ispred Istorijskog muzeja otkriven je spomenik Georgiju Žukovu.
U novijoj istoriji razvijaju se i novi simboli sećanja. Georgijeva lenta uvedena je 2005. a akcija podele pokrenuta je u Moskvi uz slogan „Georgijeva lenta. Sećam se! Ponosan sam“. U narednim godinama dodela lente postaje običaj širom Rusije i inostranstva, sa oko 20 miliona primeraka godišnje. U decembru 2022. godine predsednik Vladimir Putin potpisuje zakon kojim se Georgijeva lenta izjednačava sa simbolima vojne slave, a njeno skrnavljenje kažnjava se novčanim i zatvorskim kaznama.
Godine 2012. u Tomsku nastaje i pokret „Besmrtni puk“, kada građani prvi put masovno marširaju noseći fotografije svojih predaka učesnika rata. Već narednih godina pokret se širi na više od 120 gradova u Rusiji i ZND, a kasnije i globalno. Tokom 2020, 2021, 2023. i 2024. godine delimično se održava i u onlajn formatu.
Uporedo sa novim simbolima sećanja, razvija se i sistem državnih nagrada i novčanih isplata veteranima, posebno povodom jubileja pobede, čime se sećanje na rat dodatno institucionalizuje.
Tako je 9. maj za 8 decenija prerastao iz obeležavanja vojne pobede u jedan od najvažnijih državnih praznika Rusije, spoj ratnog nasleđa, porodičnih uspomena i velikih državnih ceremonija koje čuvaju od zaborava žrtve Drugog svetskog rata.
Piše: Biljana Stepanović



































