Znaju li roditelji da si tu?

0

ŽIVOT VOJNIČKI ODMALENA: Poručnica Ena Perduv

 

Znači, vi zapovijedate tridesetorici muškaraca? – Da. – U topništvu? – Da, u haubičkoj bitnici. – To je topničko-raketna bojna? – Da, jaaaako je bučno. – I poručnica ste? – Jesam. – A koliko vam je godina? – 22. Tako je počeo naš razgovor s Enom Perduv, Zadrankom za koju nikada ne biste pomislili da je u Hrvatskoj vojsci izvrsno obučena da radi na haubicama, topovima, minobacačima i VBR-ovima. Ena je topnica, u Slunju zapovijeda haubičkim vodom i tamo nema žena. Od 18. godine su joj vojarne "prirodno okruženje" a vojničke čizme "logična obuća". Stoga njezin civilni izgled grdno vara, muškobanjasta nije ni u tragovima, već je tu sve što treba biti, od frizure do šminke. – U vojsci nema podjele na muške i ženske poslove, ali to ne znači da moram izgledati kao muškarac. Moram samo biti jednako sposobna kao oni – kaže Ena. Tvrdi da kao žena ne osjeća nikakvu diskriminaciju u vojsci i da je tako od kada je došla u splitsku vojarnu Lora. Kao kadetkinja, u Splitu je završila nautički smjer na Pomorskom fakultetu, a zatim je zatražila prelazak u topništvo. I na "Faustu Vrančiću", brodu Hrvatske ratne mornarice, bila je jedina žena. – I baš nikada vas muški kolege u vojsci nisu gledali iskosa? – Više nikome to nije čudno. Ni u kojem rodu vojske, pa ni u topništvu gdje je broj žena zaista vrlo malen. Da, ima šala na moj račun, ali samo zbog mojih godina, mlada sam, pa kad me vide pitaju me: "Znaju li ti mama i tata da si tu?" – priča poručnica topničko-raketne bojne. – Kada me netko pita zašto sam se odlučila za vojsku, zapravo ne znam odgovor. Jednostavno me to vuklo, oduvijek – kaže Ena. Studij civilni, život vojnički. Umjesto praznika – vojni kampovi? – Vojnu stegu sam imala tijekom cijele akademske godine, pa ti kampovi nisu baš bili neki šok, iako je bilo šok zadataka tipa borbenog plivanja u odori s puškom, ili zadatka "preživi", u Delnicama, zimi u šumi gdje ima tri metra snijega. Tulumi? Kako da ne, u 22 sata je prozivka i odlazak u krevet, nema napuštanja vojarne. A slobodan vikend je bio samo jedan mjesečno – priča Ena. Njoj je sve to bilo zabavno, jer voli učiti, a osobito voli fizičke zadatke. Nakon završetka studija Ena je iz Hrvatske ratne mornarice prešla u topništvo. Na specijalizaciju je upućena u Bjelovar. – Iz Splita u Bjelovar, Gašince, Slunj. Poligoni, puno topografije i puno matematike. Ne biste vjerovali što sve trebam napraviti da bih ispalila jedan projektil – kaže topnica.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here