Glas Slavonije
Iz tone smeća koje nadire s radija i televizijskih ekrana, iz birtija i klubova, čuti, primjerice, Nives Celzijus i njezin prateći tamburaški sastav "Petica" kako ekstatično izvode svoj lascivni megahit, može izazvati dvojaki učinak, provalu smijeha i provalu očaja. Smijeha zbog toga što su stihovi "Karanfila" zbilja smiješni: "Kara, kara, karanfili / To se tebi draga mili / Kita, kita, kita cvijeća / To je bolja što je veća", a očaja zbog toga što takva vrsta treša dominira na javnoj sceni i što je nesmiljeno forsiraju mediji, ne dopuštajući ili dopuštajući na kapaljku drukčiju vrstu ukusa. Dakako da Nives izgleda dobro i da zna što radi i s karanfilima i sa svojim imidžem. Budući da živimo u konzumerističkom raju koji je zapravo pakao, sve su opcije dopuštene, uz jedini uvjet – da svaka od njih (opcija) donosi medijsku pozornost, odnosno zaradu.
x U ušima zuji i novi hit sve popularnije Lidije Bačić, osobito refren iz pjesmice "Nasmij se, sestro": "Ma nasmij se sestro i parfem nabaci / Jer nisu svi muški kreteni, ludaci!" Ma, Bačićka je zakon, a takav joj je i prijašnji hitić "Vozačka dozvola", u kojem feministički oštro poručuje: "Ajde, dragi, daj još jedan đir / Samo malo stvarno nisi fer / Jer sam žensko al’ ne znači da ne vozim kao Šumaher!" U usporedbi s prozivanom Rozgom, odnosno Vjekoslavom Huljić, kojoj dušobrižničke feministice zamjeraju kako podcjenjuje žene i tretira ih kao robu, Bačićka, eto, staje u obranu ženske pameti. Bravo za Lidiju!
x Recimo, tko bi odolio zaraznom pjevu izvjesne Nine (nije Badrić!), koja objašnjava: "Evo zašto cure boli glava / Jer momak hvali se / Kada s njom i ne spava / Jer svako bi da malo / Pipne, štipne, gleda / Al’ neke stvari ne rade se preko reda." Psihijatrijska dijagnoza na kojoj bi Nini pozavidio i Frojd. Nina je mlada, zgodna i talentirana. I također zna što i kako radi. Da me ne prozovu feministice, red je spomenuti i primjere iz muške prakse. A tu je teško zaobići "tamburaše u starkama", Mejaše, koji doduše nisu totalni treš, ali treš jesu u, primjerice, hitu "Zavela me Ana", čiji refren glasi: "Zavela me Ana ko marihuana / Sad je volim više nego prvog dana / Zavela me Ana ko marihuana / Ne mogu ja bez te žene niti jednog dana." Eto što znači ljubav, da o učinku trave i ne zborim. Izravnost poruke, ali i metaforika i simbolika, posve je prizemnih dosega, no kroz humorističko-zabavni konstrukt spomenutih primjera lako je uočiti i ponešto ozbiljnijih socioloških elemenata poput problema muško-ženskih odnosa u patrijarhalnom društvu kakvo je hrvatsko, zatim izvjesnih liberalnih konotacija koje struje kroz trešerske pjesmuljke domaćih zvijezda lake kategorije. Dakako, sve to u okvirima humora i parodije.
x Za umotvorine tipa "Odnijela te votka" izvjesne Kristine ("Jasno ti je da si nula / Ali ja sam stotka / Idi, zabavljam se / Odnijela te votka") zbilja moraš imati dara – ne otpjevati, nego takve stihove napisati. Istina je i to da stihove "Karanfila" ili "Odnijela te votka" nema šanse napisati netko tko nema talenta, i to ohoho talenta, vještine i lucidnosti da takvim totalnim trešom nemilosrdno pogodi masovni ukus estradnog publikuma koji s užićem guta upravo takve "budnice" i "poskočice", a u biti turbonarodnjake prepakirane u modernije glazbeno ruho za sveopće veselje i zezanciju, u kombinaciji s tamburom, densom, rokom ili hip-hopom… Najbolje je benevolentno zaključiti kako je sve to samo zabava, hedonizam bez granica, možda i svojevrsna terapija za mase da bar na tri-četiri minute zaborave turobnu svakodnevicu bez posla, mizerne plaće i loše vibre u društvu. Jer "Karanfili" teško da mogu nekom naštetiti kad ih čuje (a Nives i vidi). Naprotiv, mogu samo izazvati ventiliranje mozga mnogo više nego što to mogu lupetanje Milanovića ili nekog od ministara čije izjave ne samo što nisu više smiješne, nego su tragične.
