BIJELjINA – Posljednjih dana, nažalost, uživo gledam katastrofu za katastrofom. Ponekad mi se čini da je svako novo mjesto u koje uđem haotičnije nego prethodno, piše fotograf Edin Tuzlak. Danas sam bio u Velinom Selu, mjestu udaljenom desetak kilometara od Bijeljine. Šta god da kažem, šta god da snimim, neću iole dočarati situaciju u tom selu. Vjerujem da prvi dan nakon smaka svijeta izgleda bolje od onoga što sam danas vidio… Ljudi koji čiste vlastite domove na deset metara od raspadnutih životinja, probijajući se kroz milijarde komaraca… Voda (u stvari, više kanalizacija, a ne voda) je i dalje pred velikim brojem kuća jer mještani nemaju pumpe, niti ih neko donosi, koje bi je ispumpale. Ljudi su tamo potpuno bespomoćni! OK, hrane im još nešto i udijele, ali dezinfekcionih sredstava, sprejeva protiv komaraca, kreča…, to im je veoma, veoma potrebno.
x Ako se ovim ljudima odmah ne pomogne, poslije im se neće morati ni pomagati jer će ih zaraza ubiti… Na uništene kuće i ljude koji iste čiste sam već nailazio, ali na ljude koji kuće čiste na svega nekoliko metara od raspadnutih svinja, kokoši i jagnjadi (za ovo posljednje mi vele: "Bilo je tu jedno, ali sad ga, evo, nema. Sigurno su ga kerovi pojeli"), to je već užas… Bio sam tamo 2-3 sata, život mi se smučio. Oni su tamo po cijele dane. Spavaju u školi, po danu čiste kuće.
x U Velinom Selu su bili i kojekakvi ministri i kojekakav gradonačelnik. "Eno ti ih tamo, paze da ne isprljaju cipele", govori mi jedan mještanin. Najradije bih ih postavio da pet-šest sati provedu pored lešine, možda bi tada shvatili kako je ovim ljudima. Ne smiješ je zakopati, ne daju, a ostavili je da ti se raspada pred nosom?! Gdje su te civilne zaštite? Gdje je tih milion agencija za ovo i za ono? Znate seljaku nabiti novi porez, ali kad mu treba život spasiti – neka čeka! Toliko ste uspješni, da ste dopustili da se seljak raduje spreju protiv komaraca k’o da je poluga zlata. Znam, ne bi ovu katastrofu isplatile ni mnogo ozbiljnije države od neozbiljne BiH. Ali, majku mu, je li to nemate sredstava da barem ljudima odnesete lešine, nego se iste moraju danima raspadati ispred kućnih pragova
?! Možete li ih zaštiti od komaraca, ako već ne možete od poplava? Bitno je da ne pikaju vas, vi, ionako, niste ljudi. Vi ste političari.
x Nisam naivan da mislim da će ovaj užas promijeniti rezone i svjetonazor većine ljudi u BiH, ali nekih, iskreno se nadam i želim, hoće. Jer, ne može čovjek ostati ravnodušan na baku, Srpkinju, koja ljubi auto zagrebačkih registarskih oznaka jer joj je tim vozilom stigla pomoć, niti može ostati ravnodušan na čovjeka, Srbina, koji u po priče iz džepa vadi vizitkartu nekog lika iz Islamske zajednice u Bijeljini, koji im je dovuk’o dva kamiona pomoći (i kojeg će čim ovo sranje prođe, naći i dobro počastiti). Ako možemo pričati o dobru, to je jedino dobro koje je ova voda donijela. Iako je cijena baš preskupa…
