"Već 19 godina postavljamo ista pitanja: ko i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procenjuju ko i kada krši zakone i običaje rata", ističe Štrbac za Srnu.
Prema podacima "Veritasa", u "Bljesku" je ubijeno 283. Srba, od toga 104 civila, među kojima 55 žena i 11. dece mlađe od 18 godina. U selu Medari izmasakrirano je 22. Srba, među kojima 11 žena, dve devojčice od sedam i osam godina i jedan 11-godišnji dečak.
Ubijeno je sedam članova porodica Vuković – dva brata, njihove žene i troje dece.
Zaslužena kazna, navodi Štrbac, stigla je samo pilota Rudolfa Perišina, koji je oboren posle drugog bombardovanja Gradiške u Republici Srpskoj. Tamo je ubijeno deset civila, jer je hrvatska artiljerija granatirala i desnu obalu Save, a hrvatski "Mig" je dva puta gađao Bosansku Gradišku.
Pozivajući se na najnovije podatke, Štrbac kaže da su hrvatsku akciju "Bljesak" posredno "potpomogle" SAD ukidanjem embarga na uvoz oružja Sarajevu.
"Pošto je oružje išlo preko Hrvatske, ona je prevoz preko svoje teritorije naplaćivala u naturi, pa su zadržavali oko 30 odsto oružja namenjenog BiH", rekao je Štrbac.
On podsjeća da su u uvoz naoružanja u BiH bile uključene i ukrajinske i ruske letelice, ali, kako ističe, nema podatke o tome ko ih je unajmljivao.
On podseća da su akciju vodili i planirali Petar Stipetić, tada koordinator borbenih delovanja na pravcu Stara Gradiška – Okučani, zatim Luka Džanko, Marijan Mareković, Mladen Kruljac i brigadir Gašljević, komandant artiljerije.
"Ovi su još živi, a oni koji su bili iznad njih, a koji su u međuvremenu umrli su: Franjo Tuđman, Gojko Sušak, Janko Bobetko i Imre Agotić. Oni su zajedno isplanirali akciju, ali niko nije do sada odgovarao, niti je otvorena istraga", zaključuje Štrbac.
U hrvatskoj vojno-policijskoj akciji 1. i 2. maja 1995. godine proterano je oko 15.000 Srba, koji su vekovima naseljavali prostor zapadne Slavonije. Bivši predsednik Republike Srpske Krajine Milan Martić je, zauzvrat, gađao Zagreb 2. i 3. maja 1995. godine i za to je u Haškom tribunalu kažnjen sa 35 godina zatvora.
