Privatna arhiva
Život u kolicima: Milan Rabrenović

Plemenite Rajka Tarlać, Vera Aleksić i anonimni sveštenik iz Sidneja ponovo su u humanoj misiji. Ovoga puta, od njih je 400 australijskih dolara stiglo Milanu Rabrenoviću iz Priličkog Kiseljaka kod Ivanjice, koji ima teži oblik autizma. Milanova majka Danijela Rabrenović neizmerno je zahvalna donatorima iz Australije kojima želi svako dobro.

Hvala na humanosti

– Zahvaljujem im na humanosti u Milanovo i ime cele naše porodice. Za nas je zdravlje najveće bogatstvo, pa im to i želimo – priča Danijela.

Kaže da joj je srce puno kad zna da ima ljudi koji misle na Mikija u momentima borbe porodice za Milanove bolje dane.

Svaka donacija je, ističe ova brižna majka, kraći put do izlečenja njenog sina, a ova ide na Milanov namenski račun koji se vodi na nju. Skuplja ga da sin može u Tursku na lečenje matičnim ćelijama.

Svom Milanu su Danijela i njen suprug, Milanov otac Ivan Rabrenović posvetili život. Godinama čine sve da mu bude bolje, a ljubav i pažnju Mikiju pruža tri godine mlađi brat Mladen. Danijela je kad je saznala za bolest starijeg sina, napustila posao da bi ga negovala. Pre nekoliko meseci je i otac Ivan je ostao bez posla, pa su živeli samo od socijalnih davanja za tuđu negu i pomoć. Srećom, vraćen je na posao, pa je njihova materijalna situacija nešto malo bolja, ali nedovoljno.

Milan je od četrnaeste do dvadesete godine prošao osam operacija da bi stao na noge, ali kako priča njegova mama, i dalje teško ide.

Zbog skraćenih tetiva hoda s povijenim kolenima već više od pola decenije, a prošao je kroz osam različitih operacija.

– Mi smo prvo su primetili da se zamara tokom hodanja, ali lekari tada nisu ništa našli. Posle godinu dana, počeo da hoda sa povijenim kolenima i krivio pritom celu kičmu. Tako je bilo punih pet godina, a onda su mu lekari produžili tetive koje su se skratile zbog naglog rasta – priča ona.

Nada u Turskoj

Posle operacija Milan, prema rečima njegove majke, ide napred kolenima, ali opet nije dobro, još uvek se mnogo zamara.

– Ne može da hoda, brzo se zadiše, veoma mu je naporno. Želim samo jedno, da šeta kao nekada, jer šetnja mu je bila sve. Da pravi korake bez bola i ponovo uživa u onome što voli. Za to je potrebno još rehabilitacija, lečenja, da bi bio kao pre. Mi s tim živimo i borimo se godinama – priča brižna majka koja želi da vrati radost na lice sina.

Ona sa tugom u glasu kaže da je Milanu autizam već sve oduzeo, drugare, život, izlaske, sve ono što vole mladi. Ističe da je Mikiju loše.

– Sve više se samopovređuje i teško je i njemu i nama. Ne spava po celu noć, a nastupi besa i autoagresije su sve učestaliji. Često ujeda svoje ruke do krvi, a nedavno je gotovo skrcao zidnu lampu jednom rukom i posekao se – priča kroz suze i dodaje da su od jednog ruskog lekara čuli da je Milanova ta agresivnost proizvod fizičkog bola koji stalno oseća.

Napadi dolaze iznenada, kao i Milanov plač koji ponekad traje satima.

Nada je, priča majka ovog mladića, odlazak na lečenje u Tursku, ali pre toga Milan mora da prođe zdravstvene pretrage, prevenstveno gastroskopiju i da ide na snimanje hipofize. Deo toga moraju roditelji da plate kao i skupe vitamine koji se nabavljaju u inostranstvu.

– Saznali smo da je kod dece koja su bila na lečenju u Turskoj napredak vidljiv već posle prve terapije i smatramo da je to jedina šansa i za Mikija. Ali nemamo sredstava, pa terapija zavisi od humanih ljudi koje molim da se uključe u našu borbu i olakšaju patnje mom sinu – kaže ona.

Milan treba da ima šest terapija, na svaka tri meseca po dve. Početne su 18.000 evra, a potrebno je još dva puta po toliko što je ukupno 54.000 evra i to bez putnih troškova.

– Ne može da putuje avionom, moramo da idemo kolima, pa za putne troškove i smeštaj skupljamo putem namenskog računa na Milanovo ime – objasnila je Danijela Rabrenović.

STALNO UZ SINA: Otac Ivan

Brižni brat

Pored Milana, Danijela i Ivan imaju još jednog sina, Mladena (18) koji je odličan đak i požrtvovan brat.

– Mlađi sin nam donosi radost u kuću. Odličan je učenik, divan brat i sin, trudi da pomogne majci oko bolesnog Milana. Nas troje činimo sve da našem Mikiju olakšamo život. Da mu, koliko može, bude bolje, a svesni smo da je nemoguće bez terapija za koje para nemamo. To možemo samo uz pomoć humanih ljudi kojih je i u Srbiji i u dijaspori mnogo – kaže Danijela Rabrenović.

Kako pomoći

To možete učiniti posredstvom Fondacije Budi human, slanjem SMS poruke: Upisati 902 i poslati na broj 3030 Slanje SMS poruke iz Švajcarske: Upisati human 902 i poslati SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000000795156-05

Uplatom na devizni račun: 160600000079549846

IBAN: RS35160600000079549846

SWIFT/BIC: DBDBRSBG