Istoga dana kada je na odsluženje dvogodišnje zatvorske kazne odlazio bivši slovenski premijer Janez Janša, u Hrvatskoj je nakon jednogodišnjeg "robijanja" izašao bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Tri godine u istražnom zatvoru čami bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, dok je u Makedoniji bivši premijer Vlado Bučkovski na odsluženju troipogodišnje kazne. Izuzev Čačića, koji je osuđen jer je izazvao tešku prometnu nesreću, trojica bivših premijera osuđeni su zbog korupcije i zloporabe položaja.
X Još od starojugoslavenskih kaznionica robijali su mnogi politički lideri: Moše Pijade, Tito, Milovan Đilas, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, Vojislav Šešelj i njegov branitelj Vladimir Šeks, koji je kasnije postao jednim od ključnih ljudi Tuđmanove i Sanaderove HDZ. U ljeto 1988, Janša je bio jedan od četvorice optuženih pred Vojnim sudom u Ljubljani za urotu protiv države i odavanje vojnih tajni. Janša je postao junak građanskog otpora, a svoje disidentstvo je kapitalizirao odmah po osamostaljenju Slovenije. Četvrt stoljeća kasnije opet je u zatvoru, no ovoga puta zbog primanja mita od finskog proizvođača oklopnih vozila Patria, kojem je pogodovao dok je bio na čelu vlade. Janši su vlasti odobrile da iz zatvora sudjeluje u kampanji za parlamentane izbore, čak bude i kandidat za premijera.
x Dok je Radimir Čačić u pulskom KP domu slikao i igrao golf, njegovi stranački sljedbenici su ga izbacili iz HNS, optuživši ga da je ondje nastavio voditi stranku i dogovarati koalicije. Čačić je potom počeo u zatvoru osnivati novu stranku. I Branimir Glavaš, osnivač HDS Slavonije i Baranje, osuđen na 8 godina zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Osijeku 1991, u zatvorima u Zenici i Mostaru održavao je sastanke užeg stranačkog vođstva i telefonski izdavao zapovijedi. Isto je, ali iz haškog pritvora, činio i Šešelj.
x – U nastojanju da se humaniziraju uvjeti odsluženja kazne, posebice za disidentske zatvorenike, u Europi se već godinama liberalizira zatvorski režim – objašnjava politički filozof iz Zagreba Žarko Puhovski. – Smatra se da njihova građanska prava, pa time i prava na političko djelovanje ne smiju biti dovedena u pitanje. No, pravi je problem očito srozavanje demokratske legitimacije pravosuđa i činjenica da birači s apetitom podržavaju kandidature zatvorenika i njihovih stranaka. Vrijedi načelo negacije negacije: oni koje je zanijekao prošli režim moraju biti prihvatljivi novome poretku koji se utemeljuje u nijekanju onoga prošlog. Tako u Hrvatskoj osuđene stranke dobivaju na popularnosti, odlično prolazi kandidat za gradonačelnika pod teškim optužbama. Ako se, dakle, vjeruje da su sudske odluke u bitnome politički motivirane, sve ostalo jednostavno odatle slijedi – zaključuje Puhovski.
