U selima i većim mestima uz Drinu, oko Bajine Bašte i dalje na sever, ima nekoliko desetina familija s prezimenom Vasić, s mnogim slavama, što je takođe jedan od pokazatelja raznorodnog porekla. U Rači i Bajinoj Bašti, Vasići nisu evidentirani već polovinom prošlog veka, što znači da su se iz rodnog mestu Dianinog oca odselili ubrzo po njegovom rođenju, odnosno po završetku rata.
Prezime je, sasvim očigledno, patronimičko, prema imenu Vasa ili Vaso, hipokorističkom, kraćem obliku od vizantijskog Vasileus, a posrbljenog – Vasilije.
Budući da Vasići slave Đurđevdan, to nam je poslužilo u traganju. Iako ova slava nije česta među Vasićima u Podrinju, ipak smo uspeli da dokučimo odakle vodi njihovo starije poreklo. Đurđevdanski trag nas je doveo do Vasića s tom slavom u Leoviću, seocetu uz Gornju Bukovicu. Za njih je zabeleženo da ih je u prvoj polovini 20. veka bilo šest domaćinstava, poreklom iz sela Oporca, u oblasti Osat u Bosni.
Vasići su došli s Mitrovićima-Drobnjacima, poznatim i kao Purtići, a potom i ušli u ovu familiju, ženidbom, odnosno prizećivanjem. Zadržali su prezime, ali su uzeli slavu tazbine, Mitrovića – Đurđevdan.
U nastojanju da otkrijemo starije poreklo Vasića, u Osatu u Bosni, ustanovili smo da Vasići đurđevštaci vode poreklo od mnogo jače i starije familije Damnjanovića kojih i danas ima u selu Obade kod Srebrenice, ali i u Crvici, kod Višesave, na desnoj obali Drine, u Srbiji.
Oni su veoma stara familija koja se kao rudarska porodica, u krajeve oko Srebrenice, doselila pre više od tri veka, navodno odnekud s granice Bosne sa Dalmacijom, odnosno iz okoline Bugojna – kako kaže Lj. Pavlović u svojoj "Sokolskoj nahiji". Međutim, ne kaže kako se i zašto deo ove familije doselio u Crvicu na srbijanskoj strani Drine, pa možemo da samo nagađamo da li zato što su bili vođeni rudarskim pozivom.
Što se Damnjanovića u Obadam, kod Srebrenice, tiče, zna se da se oni i danas bave rudarstvom.
Takođe se zna da su Damnjanovići potomci jednog od dvojice braće, Damnjana, od koga su još i Božovići, Vasići, Petrovići, Markovići i Milići, dok su od potomaka drugog brata, Krsmana, nastaje još tri porodice. U prošlom veku, u Podrinju ih je bilo u šezdesetak kuća. Dugo su zadržali zapadni, ikavski izgovor, koji se danas gotovo sasvim izgubio u jeziku stanovništva ovog kraja. Njihova slava je Miholjdan, ali ne znamo da li je slave i Vasići ili i ne znaju da im je prvobitni svetac zaštitnik bio Sv. Kirijak Odšelnik, u narodu Miholjdan, 12. oktobra.
Srodnici Vasića, sa slavom Đurđevdan, u Podrinju su još Pucarevići u Uzovnici, koji su od Vasića-Pucara iz Leovića. Prezime su dobili prema pretku Pucaru, koji je taj nadimak dobio kao putujući majstor za ručno "pucanje", to jest – drndanje vune.
