Legendarni srpski filmski i pozorišni glumac rođen je u učiteljskoj porodici u Beogradu 5. novembra, 1930. godine. Pošto je odustao od studija mašinstva, studirao je glumu u klasi zajedno sa Ljubom Tadićem, Slobodanom Cicom Perovićem i Markom Todorovićem kod profesora Joze Laurenčića. Brat je slavne Mire Stupice i otac je glumca Srđana Todorovića i glumice Dane Todorović.
Njegov prvi pozorišni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali ubrzo odlazi sa sestrom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom u Zagreb i četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (1957-1961).
Po povratku u Beograd igra u Ateljeu 212 do 1983. godine, u kome se i najduže zadržao igrajući u predstavama "Arsenik i stare čipke", "Sprovod", "Krmeći kas", "Razvojni put Bore Šnajdera", "Kape dole", "Druga vrata levo", "Mrak i šuma gusta", "Pseće srce", "Radovan III", "Maratonci trče počasni krug", "Čudo u Šarganu", "Audijencija Vernisaž", "Veština", "Povratak" (koju će, u drugoj ulozi, kasnije igrati i u Zvezdara teatru). Od osnivanja Zvezdara teatra član je njegove trupe.
Na filmu je ostvario veliki broj značajnih uloga, prepoznatljivim po njegovom ozbiljnom izrazu lica čak i kada su u pitanju komedije. Mnoge replike likova koje je igrao danas su prepoznatljive i često se citiraju. Igrao je u vrlo različitim ulogama, od pionira nove umetnosti filma i zagovornika novih sloboda u filmu "Maratonci trče počasni krug"; komičnog lopova i prevaranta koji preživljava ratne godine u "Balkan ekspresu" do vođe "romske mafije" u "Domu za vešanje" i lika Luke Labana u "Profesionalcu".
Krajem 2012. godine u jednom od intervjua otkrio je da se povlači iz sveta glume, bar kada je reč o pozorištu.
"Ja sam dobro. A, što se tiče glume, prestao sam. Ne mogu više. Dosta je. Ne da ne mogu fizički i mentalno nego mi je, pravo da vam kažem, malo dosadilo. Dugo sam u tom poslu i vidim da neki lep život prolazi pored mene. Ima lepog života i bez glume. Ovako sam samo fokusiran na to. A tu sam neki put zadovoljan, neki put nezadovoljan… A nije ni pristojno više, pravo da vam kažem. Dosta je bilo, i previše. Nemam neki naročit motiv".
