Trenutno, ebola ubija Afriku da bismo zaboravili kako Ameri i Židovi masakriraju Gazu. Kad umlate i razvale sve živo i mrtvo u Gazi gospođama u Londonu će pasti temperatura. Nećemo gledati ni direktne prijenose prijevoza zaraženih Amera koje zabrinuta Amerika iz Afrike vraća doma u za njih posebno opremljenu bolnicu. U međuvremenu će demokrata Obama tvrditi da je Putin ubojica ljudskih prava, Hrvatska i Crna Gora će Rusiji najaviti još oštrije sankcije, a ja ću doma jebati mater sebi koja se nisam rodila u Mađarskoj. Da mi je Orban predsjednik, znala bih da mi život nije u rukama kretena.
Orban koga naši mediji poznati po objektivnosti nazivaju "fašistom" najavljuje suradnju sa Putinom, naši rektalni ulošci bi prije umrli nego nešto napravili za svoju zemlju, bori se protiv banaka, ne osvrće se previše na lopovsku EU… Zašto ja već od pogleda na naše političare dobijem ebolu?
Da, to sam vam htjela reći. Moje pisanje je meni psihoterapija, ali i razlog za psihoterapiju. Svi normalni ljudi oko mene brinu o višku kilograma, obješenim sisama, da li će u Hrvatskoj dovijeka padati kiša, Ana ne zna da je muž vara, Emil misli da Tanja ide na tečaj engleskoga, ne ide, neki su gladni, drugi znaju da će sutra biti gladni. Oni nalaze radost ili žalost u malim stvarima. Ukratko, žive. Samo ja pišem.
Treba mi odmor! Zbogom, za vjernike i agnostike. Boh i se, za čakavce. Zdravo, za komunjare. Čao, čao, za moga unuka Tina. I ne brinite zbog ebole. Vas će ubiti robijanjem.
