U prepunom hramu, koji su uglavnom oslikali freskopisci iz Jagodine, bile su tri generacije naših ljudi – pripadnici prve gastarbajterske generacije, njihova deca i unuci. Za sve koji su bili raspoloženi za ručak u porti hrama pobrinuli su se članovi Crkvenog odbora i Kola srpskih sestara. Zdravko Pandurević je iz Ebersberga u hram došao sa suprugom Natašom, kćerkom Danijelom i sinom Nevenom.
– Pamtim Vaskrs iz dečačkih dana života u Sarajevu. Pored Vaskrsa, Božić i krsna slava su bili, a i danas su, tri najveća praznika u srpskim porodicama. Moja supruga je farbala vaskršnja jaja i tražila različite trave na livadi. Ovde se mogu kupiti ofarbana i ukrašena jaja, ali ona to priprema kao nekad u zavičaju. Samo ako to tako radiš i sam sebi pripremaš, onda imaš osećaj da je to pravi praznik – kaže Zdravko Pandurević.
Da bi deca što više znala o Vaskrsu, po Pandurevićevom mišljenju ključna je uloga roditelja, pogotovo ako porodice žive daleko od zvičaja.
Unuku Milicu Kremenović iz Minhena, koja je đak prvak, u crkvu je doveo deda Mile Kremenović, a Anju Majstorović i Miu Tasić njihova ujna i tetka Jelica Tasić. Anja je na glavi imala "krunu" princeze, a za fotografisanje obojena vaskršnja jaja pozajmljena su od poznanika.
U dobrom raspoloženju mnogi su se lepo družili u porti hrama, a deo ih je požurio kući da u krugu porodice prisustvuju svečanom vaskršnjem ručku.
