Portal “Vesti-online” vam u okviru rubrike “Zapisi” prenosi narodne običaje i verovanja, kao i tumačenja reči, koje je zabeležio velikan čuvanja srpske tradicije Vuk Stefanović Karadžić.
Pustiti, puštiti – “n. p. ženu. U Srbiji za vladanja Turskoga kad je ko htio ženu pustiti, nije mu trebalo ići popu ni vladici, nego kadiji i muselimu. Dosta puta je onaj koji je htio ženu pustiti osjekao joj pero od šamije na glavi ili rogalj od skuta na haljini kakoj, pa je od sebe otjerao i na sudu raspustio se s njome.
U Boci žena mužu prekine gatnjik, a on njoj resu od pregljače, pa prestrigu paru i uzevši svako po jednu polovinu, i pošavši jedno na jednu, drugo na drugu stranu poviču: ‘Bog dao i bogorodica da se više nikad ne vidimo i ne sastanemo!’ A i za vladanja Miloša Obrenovića sveštenstvo se gotovo ništa nije miješalo u puštanje žena, a gotovo je tako bilo i za vremena Karađorđijeva.”
Takođe je značilo i pustiti bradu, pustiti maslo, n. p. iz pite cicvare, pustiti koga u kuću, ali i pustila sebi u kuću muža. Od žalosti i suze pustio, a pustiti vodu značilo je mokriti.
Rampa za vuka
Vukodržica – “u Paštrovićima, drvo na kome je vrlo često i sitno trnje. Po imenu misli se da vuk krozanj ne bi mogao proći, nego da bi ga zadržalo. I zaista je dosta teško krozanj ići, jer ovo trnje nije sve na jednu stranu obrnuto, već neko naprijed neko natrag, neko uprijeko, i tako kad bi čovjek povukao, s jednoga se svlači, a na drugo navlači. Vukodržica se sadi po međi mjesto ograde.”
