Slobodna Dalmacija
SAN HOZE – U samostanu svetog Josipa, San Hoze u španjolskoj Avili, živi zajednica bosonogih karmelićanki koju je osnovala sveta Tereza, a ovo je mjesto našoj javnosti postalo poznato otkako je u njemu odabrala zauvijek živjeti splitska glumica Edita Majić, danas sestra Edita Marija od Križa. Otada je prošlo deset godina, a početkom listopada, na dan kad se slavi sveta Tereza, u pravcu gradića opasanog veličanstvenim srednjovjekovnim zidinama, krenulo je oko 200 Splićana, uglavnom članova Zajednice neokatekumenskog puta. Bilo je tu još povoda za putovanje prijatelja, rodbine i poznanika jer je od ukupno 20 opatica koje žive daleko od očiju javnosti čak četiri strankinje i sve su iz Splita.
x Ostale tri opatice tri su seste – Mihaela, Gabriela i Estera Mladineo. Dokumentarni film o ovom uzbudljivom posjetu Avili pod nazivom "Sloboda iza rešetaka" snimila je ekipa HTV-a. – Ovaj sam film napravila za svoju dušu – kaže splitska novinarka Nada Šurjak. – Editu sam vidjela, s njom i razgovarala i ono što se može ispričati je da ona napreduje na svom duhovnom putu. Kako je glazbeno nadarena, na misama pjeva i svira, a posvetila se i slikanju uz koje provodi mnogo vremena. Manje je zanimaju vijesti iz vanjskoga svijeta, no raspituje se za Split, iako je njezin život u potpunosti okrenut duhovnim vrijednostima – kaže Nada.
x Ovo je vjersko putovanje ipak bilo obilježeno obiteljskim okupljanjem splitske obitelji Mladineo, čije tri kćeri žive iza rešetaka samostana sestara Karmelićanki – nakon Mihaele od Raspete Ljubavi i Gabriele od Svetoga Lica, među opatice koje dane provode u molitvi i meditaciji stigla je i najmlađa sestra Estera. Obilježavalo se Gabrielino polaganje vječnog zavjeta te odijevanje redovničkog habita Estere. U pratnji roditelja došlo je i njihovo sedmero braće od kojih su trojica izabrali svećenički poziv ili se za njega pripremaju. Cijela je obitelj došla pozdraviti sestre koje su izabrale živjeti prema strogim pravilima ovoga jedinstvenoga katoličkog reda – nikada neće izaći iz kruga samostana, a njihovi najbliži ih više neće nikada moći zagrliti, jer je svaki fizički kontakt zabranjen.
x Sestre će u samostanu, kao i ostale opatice podrijetlom iz Španjolske, živjeti vrlo skromno: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka ima svoju sobicu s ležajem od slamarice, a u samostanu bez grijanja noću se pokrivaju tek prekrivačem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čega ih zovu "bosonoge karmelićanke". Nemaju električno kuhalo ni toplu vodu, a većinu godine poste. Ostatak žive od "božje providnosti", odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar ili što same uzgoje. Inače, sve vrijeme provode u tihoj molitvi, a s ostalim svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukim rešetkama, a sestre međusobno smiju razgovarati samo dva sata dnevno – poslije ručka i večere. Najveći dio svog vremena mole se za spas duša što im je osnovna briga i zadaća.
