Lepa iznenađenja i sitna pažnja mogu ljudima bitno da poprave raspoloženje i hvala (ne fala!) bogu na tome. Ove nedelje obradovalo nas je pismo pristiglo elektronskom poštom od dopisnice "Vesti" iz Francuske, gospođe Olge Đoković, koju su, kao Sarajku, zanimali dubleti "kuhati" i "kuvati", kao i "kuhar" i "kuvar", te zašto onda ima "kuhinja", a nema "kuvinja". Ovaj problem teško može čitav da se opiše i reši u prostoru koji ova nedeljna rubrika ima, ali krenimo redom. Glas "h" je veoma nestabilan u mnogim jezicima, tamo norma često priznaje da se "h" ne izgovara i onda kada se piše, a u mnogim jezicima ga nema u govoru naroda, ali je deo književnog jezika. Kod nas ga svakako nije bilo u narodnom govoru u vreme Vukove reforme. Negde se "h" izgubilo, zato imamo "leb", "ladan" i "sat" u narodu umesto "hleb", "hladan" i "sahat"; negde je zamenjeno glasom "j" pa imamo oblike "snaja", "proja", "čoja", "aždaja"… Postoje takođe primeri gde je "h" zamenjeno sa "v": "buha" – "buva", "suho" – "suvo", "gluh" – "gluv", "duhan" – "duvan"… Književni jezik, pak, ne dozvoljava izostavljanje ili zamenu "h" u oblicima "hleb", "hladan", "snaha", "hvala", "uhvatiti"… Dozvoljavaju se naravno oblici koji su potisnuli one sa "h": "proja", "čoja", "aždaja", a postoji ravnopravnost oblika "suho" – "suvo", "duhan" – "duvan", mada se oblik sa "h" danas mnogo više koristi na ijekavskim teritorijama srpskog jezika. I tako dođosmo do rešenja: "kuhar" je ravnopravan s oblikom "kuvar" jer je norma priznala narodni oblik, kao i za glagol "kuvati", ali "kuvinja" ne postoji pošto u narodu imamo reč "kujna" koju doduše ne priznaje srpski književni jezik. Tu je, dakle, "h" zamenjeno sa "j". Pravopis daje još mnogo primera za gubljenje "h": "trunuti", "trulež", "tanan" (nastalo od "tanahan"), "istorija", dok se oblici tipa "aždaha" čuju danas samo u muslimanskim sredinama.
