SPLIT – Hrvatski novinar Viktor Ivančić, najpoznatiji kao jedan od osnivača satirično-političkog nedeljnika Feral Tribune, dobitnik prestižnih međunarodnih nagrada, uputio je ovih dana otvoreno pismo gradonačelniku Splita Ivi Baldasaru, čije delove prenose i "Vesti" svojim čitaocima:
"Uvaženi g. Debilu… Devetog maja na Dan pobjede nad fašizmom – kada sav civilizovani svijet obilježava završetak Drugog svjetskog rata – prisustvovali ste svečanome otkrivanju spomenika IX. bojni HOS-a "Rafael vitez Boban", jedinici iz zadnjega rata koja nosi naziv po čuvenome ustaškom vojskovođi, ratnome zločincu, zapovjedniku zloglasne Crne legije, i tom prilikom održali jedan krasan govor. Prizor je bio dojmljiv: u publici više stotina ljudi, mahom u crnom, oko Vas skupina viđenijih neofašista s nabreklim vratnim žilama, a oko spomenika u stavu mirno pripadnici pravaške postrojbe, s crnim zastavama, u crnim uniformama, s oznakama veličine šake na kojima se koči ustaška parola "Za dom spremni". Jeste li se osjećali ugodno, g. Debilu? Pretpostavljam da jeste, jer kada je jedan od komandanata jedinice, umirovljeni pukovnik Marko Skejo, prisutne pozdravio istim nacističkim pozdravom – "Za dom spremni!" – oklijevali ste svega sekundu-dvije, a zatim orno pridružili svoje dlanove pljesku razdragane svjetine. Među okupljenima se zatekao i sam Marko Perković Tompson, Vaš glazbeni idol, čovjek čije koračnice, kako velite, uživate slušati…
x Postavi li kogod logično pitanje: "Zar postoji takav debil, socijaldemokrat, nominalni ljevičar, koji će na Dan antifašizma odavati počast postrojbi što svojim imenom slavi ustaškoga ratnog zločinca, i još se tupo kesiti među ustaškim simbolima i zastavama, i još pljeskati na ustaški poklič?" – čelnici Vaše (socijaldemokratske) partije moći će s ponosom reći: Postoji, zove se Ivo Baldasar i SDP-ov je gradonačelnik Splita! Meni nije baš najjasnije zbog čega je vojna formacija nazvana po nacističkome oficiru uopšte zakonom dopuštena, a kamoli da joj se podiže spomenik, niti razumijem zašto nositelji fašističkog znamenja nisu privedeni u najbližu policijsku stanicu, no Vas, kao pragmatičnog političara, zainteresiranog za osjetljivu problematiku nacionalnog jedinstva, to ne mora brinuti. Hoće li Vas korisnici usluga pritom smatrati antifašističkim fašistom ili fašističkim antifašistom – od sporedne je važnosti, dok god Vaša uzvišena nakana nije opterećena misaonim stranputicama kakve se vrzmaju po glavi ovoga potpisnika: na primjer da gori od ustaša mogu biti samo oni koji ih opslužuju antifašističkom ambalažom.
x Stoga Vas, g. Debilu, navodni gaf na spomenutoj svečanosti nije mogao zaobići. Obraćajući se raspoloženoj rulji, rekli ste: "Danas je dan pobjede, dan pobjede nad antifašizmom", što je kod okupljenih izazvalo oduševljenje, a i sami ste se šeretski nasmijali svojoj tobožnjoj zabuni. Ali nije se radilo o zabuni, g. Debilu! Zar ima veće pobjede nad antifašizmom od prizora u kojem nominalni ljevičar, na Dan antifašizma, veliča jedinicu koja nosi ime ustaškoga vojskovođe i čiji su pripadnici postrojeni u fašističkim uniformama?"
