Predsednik Udruženja veterana 53. graničnog bataljona i ratni komandant ove jedinice Duško Šljivančanin izjavio je povodom 26. godišnjice bitke za Košare da sećanje na ovaj događaj, ali i odbranu otadžbine 1999. godine ne blede i da će njihovi poginuli i preminuli saborci zauvek ostati upisani u istoriji.
– Ratni drugovi i veterani iz 53. graničnog bataljona, legendarnog Prištinskog korpusa herojske 3. armije, nosioci odbrane u NATO agresiji, na današnji dan pre 26 godina na naš najtužniji hrišćanski praznik, Veliki petak, agresor bez vojničke časti i ljudskih vrlina izvršio je napad na državnu granicu tadašnje Savezne Republike Jugoslavije sa teritorije Republike Albanije preko Juničkih planina na širi reon karaula Košare i Morina – naveo je Šljivančanin u video poruci upućenoj pre svega porodicama poginulih i preminulih saboraca.
Naveo je da su napad izvršile združene snage agresora.
– I to teroristička takozvana Oslobodilačka vojska Kosova opremana i obučavana od strane NATO instruktora u kampovima za obuku širom Republike Albanije i delu zemalja Evrope, posebno Nemačke, strani plaćenici takozvani ’psi rata’ i regularna armija Republike Albanije. Napadom je kordinirao i podržavao iz vazduha i sa distance NATO pakt – naveo je Šljivančanin.
Objasnio je da je napad na Košare imao dva cilja.
– Prvo da se formira koridor radi ubacivanja naoružanja i opreme terorista na pravcu albanska karaula Padež, naša karaula Košare, selo Batuša, selo Junik, Juničko Polje, Dečani i dalje prema Drenici.
– Drugi cilj i možda najvažniji jeste da se takozvana terorističa Oslobodilačka vojska Kosova međunarodnoj i svetskoj javnosti prikaže kao relevantan vojni faktor sposoban da samostalno izvodi borbena dejstva – precizirao je on.
Naglasio je da su prvi i najteži udar primili vojnici na karauli Košare i Morina iz sastava prve granične čete 53. graničnog bataljona.
– Odlukom komandanta sa isturenog komandnog mesta Priškog korpusa u Đakovici u borbu su uvedene u tom momentu raspoložive snage i to borbena grupa sastava 5. bataljona vojne policije, tri borbena oklopna vozila iz sastava 52. artiljerijsko raketne brigade iz sela Batuša koja se nalazila na dubinskom obezbeđenju državne granice, vod za intervenciju iz sastava 53. graničnog bataljona kojim je komandovao legendarni potporučnik Predrag Leovac i odeljenje minobacača 60mm sa karaule general Pavle Ilić – podsetio je Šljivančanin.
Naglasio je da su najteže borbe vođene u prva tri dana, a najteži i najkrvaviji dan za pripadnike bataljona bio je pravoslavni Uskrs, 11. april 1999.
– Tog dana carstvu nebeskome priklonilo se osam pripadnika 53. graničnog bataljona i ispostaviće se da su ta prva tri dana bila odlučujuća u odbrani državne granice. Pripadnici 53. graničnog bataljona sa ojačanjima su zaustavili agresora na državnoj granici naneli mu gubitke i stvorili uslove za uvođenje u borbu 2. bataljona iz sastava 125. motorizovane brigade, a kasnije i delova 63. padobranske brigade, delova 72. specijalne brigade i 52. bataljona vojne policije.
– Bitka u reonu karaule Košare završena je 14. juna potpisivanjem Kumanovskog sporazuma – kazao je Šljivančanin.
Podsetio je da je u bitci na Košarama život na oltar otadžbini položilo 108 pripadnika tadašnje Vojske Jugoslavije i to iz 53. graničnog bataljona, 52. artiljerijsko-raketne brigade, 125. motorizovane brigade , 5. bataljona vojne policije , 63. padobranske i 72. specijalne brigade.
– Neka je večna slava našim palim drugovima. Neka je večna slava našim preminulim drugovima od posledica NATO agresije.
Završetkom bitke u reonu karaule Košare završena je oružana ali ne i drugi oblici agresije na Srbiju koji i danas traju.
– Kosovo i Metohija su Srbija. Živela Srbija – poručio je predsednik Udruženja veterana 53. graničnog bataljona Duško Šljivančanin.