Bosansko-hercegovačko pozorište, čuveni Kamerni teatar 55 iz Sarajeva gostovaće 6. marta na sceni “Madlenianuma” sa predstavom “Sjećaš li se Doli Bel”, po kultnom tekstu Abdulaha Sidrana, u režiji i adaptaciji našeg reditelja Kokana Mladenovića.
Predstava koja je premijerno postavljena 2019. godine već je učestvovala na sedam takmičarskih festivala i na njima osvojila 40 nagrada, kako za predstavu u celini, tako i u različitim kategorijama, za režiju, muziku, scenografiju, a i glumci su pojedničano dobili nagrade, a najviše Emir Hadžihafizbegović, koji je osvojio i „Zoranov brk“.
Publika u Srbiji je predstavu mogla da vidi na festivalima „Dani Zorana Radmilovića“ u Zaječaru i na Jugoslovenskim pozorišnim susretima u Užicu, a u Beogradu će moći da je vidi 6. marta 2020. u 19.30 Velikoj sceni “Madlenianuma”. U predstavi igraju: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Saša Krmpotić, Sin Kurt.
“Sjećaš li se Doli Bel” je priča o iskrenoj boli prve ljubavi, o neminovnom odrastanju, kao i o ogoljivanju jednog utopističkog društvenog sistema u koji su mnogi slepo verovali, i u kojeg su se, nažalost, razočarali.
Priču posmatramo iz perspektive Sabahudina Zolja, svima nama više poznatog kao Dino, ali iz današnjeg vremena, kroz višedecenijsku distancu kaleidoskopski profiltrirane kutije sećanja, koja se, na samom početku predstave simbolički i otvara, te nas vrtoglavo, kao na vrteški, nosi u jedno vreme kojeg više nema, među ljude koji nisu tu.
I svega tu ima. I boli, i užitka, i tuge, i radosti, pesme i suza. I sve je prekriveno jednom patinom prošlosti o kojoj mnogi još sanjaju a drugi je kunu. Svaki novčić ima tri strane. “Sjećaš li se Doli Bel” otvara tako mnogo pitanja, pokreće tako mnogo tema, da bi za odgovoriti na njih bila potrebna još jedna knjiga, još jedna predstava, još jedan tekst. Ovako, suočeni sa tim emotivnim uraganom sećanja, možemo samo prepustiti se bujici, i zajedno sa svim likovima, otići na jedno daleko, daleko putovanje u prošlost i dozvoliti sebi da i sami malo “preberemo kutije sećanja”. Ko zna kakve se sve tamo drangulije kriju?
