Milan Mladenović je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu. U šestoj godini se s porodicom seli u Sarajevo, a 1970. godine u Beograd, gde završava 11. Gimnaziju u kojoj krajem 1970-tih, zajedno sa školskim drugom Dragomirom Mihailovićem-Gagijem, osniva svoj prvi bend "Limunovo drvo".
Godinu dana kasnije formira svoj prvi kultni bend "Šarlo Akrobata", zajedno s Dušanom Kojićem-Kojom i bubnjarem Ivanom Vdovićem.
"Šarlo Akrobata" je bio jedan od najznačajnijih predstavnika jugoslovenskog novog talasa, i sa pesmama "Niko kao ja", "Ona se budi" i "Mali čovek" predstavljen je na kompilaciji "Paket aranžman" (1980).
"Šarlo" ne opstaje dugo i iz njega se rađaju dva uticajna rok sastava – Mladenovićeva "Katarina II" i Kojićeva "Disciplina kičme".
Tokom 1982. Milanovom novom bendu se priključuju klavijaturistkinja Margita Stefanović – Magi, a 1983. basista Bojan Pečar i bubnjar "Šarla Akrobate" Ivica Vdović.
U toj postavi "Katarina II" 1984. godine izdaje istoimeni album, nakon čega Vdović i Mihajlović odlaze iz benda.
Mihajlović kao nosilac prava na ime "Katarina II" uskraćuje im mogućnost da se i dalje koriste njime, pa bend menja naziv u "Ekatarina Velika" i 1985. godine izdaje takođe istoimeni album, koji dobija povoljne kritike i skreće pažnju na bend, sa velikim hitovima "Oči boje meda" i "Modro zeleno".
Album iz 1986. godine, "S vetrom uz lice", lansira grupu na sam vrh jugoslovenske rok scene, gde s Mladenovićem na čelu ostaje sve do 1994. godine, izdajući seriju uspešnih albuma.
Tokom rada sa "Ekatarinom Velikom", Mladenović sarađuje kao producent na albumima bendova "Gustaf i njegovi dobri duhovi" i "Fit".
Zajedno sa ostalim članovima benda, Mladenović se 1985. godine pojavljuje u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", a sledeće godine i u filmu Darka Bajića "Crna Marija" gde igra glavnu ulogu i za koji je napisao numeru "Bus Station".
Krajem osamdesetih piše muziku za jednu pozorišnu predstavu, a 1992. godine s članovima grupa "Partibrejkers" i "Električni orgazam" formira sastav "Rimtutituki", čija je muzička aktivnost koncentrisana na antiratnu propagandu, i sa kojim snima singl "Slušaj ‘vamo!".
Singl izdaje Radio B92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.
U leto 1994. godine Mladenović putuje u Brazil, gde sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem – Subom i nekoliko brazilskih muzičara snima album "Angel’s Breath".
U avgustu 1994. godine, posle nastupa "Ekatarine Velike" na Festivalu u Budvi, Mladenović je prebačen u bolnicu gde je ustanovljeno da ima rak pankreasa.
Milan Mladenović (36) je umro 5. novembra 1994. u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Njegovom smrću "Ekatarina Velika" je prestala da postoji.
Računajući i razdoblje kada se zvao "Katarina II", bend je izdao ukupno sedam studijskih albuma – "Katarina II" (1984), "Ekatarina Velika" (1985), "S’ vetrom uz lice" (1986), "Ljubav" (1987), "Samo par godina za nas" (1989), "Dum dum" (1991), "Neko nas posmatra" (1993), kao i tri živa albuma.
Najpoznatiji hitovi su "Oči boje meda", "Tattoo", "Modro i zeleno", "Budi sam na ulici", "Kao da je bilo nekad", "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", "Zemlja", "Pored mene", "Ljubav", "7 dana", "Ljudi iz gradova", "Krug" i "Par godina za nas".
U novembru 2006. godine pesma "Par godina za nas" je izglasana za najbolju jugoslovensku pesmu svih vremena u anketi slušalaca radija B92.
Mladenović je u jednom intervjuu 1992. godine rekao da je "Par godina za nas" najbolja pesma koju je "Ekatarina Velika" napravila.
Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998. u 37. godini, a Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine u Beogradu u 43. godini.
"Ekatarina Velika" je jedan od najznačajnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije i na jugoslovenskoj rok sceni uopšte.
