Moja sestra, nezaposleni inženjer geotehnike, ima dvojicu dečaka: živahnih, prelepih, od četiri i po i dve godine i, kao što i sami znate, poštovani čitaoci, ili barem većina vas, od svih delova dana najviše voli kad muža i decu isprati iz kuće i ostane sama na nekoliko sati. Popije kafu polako, pa krene u nabavku. Ugrabi posle malo vremena za sebe, pa sprema ručak i radi druge kućne poslove. Jedno jutro ove nedelje proveo sam s njom i kad je došla iz prodavnice, prelistala je "Novosti" i skrenula mi pažnju na jedan naslov uz pitanje da li tu ima greška, pošto njoj to deluje neobično, nikad nije sigurna kako to ide… Šta ću, kad me je već pitala, pogledam novine. Stvarno, na stranici o vestima iz kulture piše naslov "Nevolje sa scenarijom". Ovde se sada nećemo baviti dalje činjenicom da postoji ozbiljno ogrešenje o jezičku kulturu baš na stranici kulture, samo ćemo je spomenuti kao zanimljivost. Nas sad zanima kako je do ovoga uopšte došlo. Reč "scenario" ima na svom završetku kombinaciju samoglasnika koja velike probleme pravi nepažljivim piscima tekstova i urednicima novina. U srpskom jeziku piše se "j" između vokala "i", kada je na prvom mestu, i "a", "e", "i" i "u" koje mu slede, što se vidi na primerima "Marija Kalas", "Dijego Maradona", "taksiji" ili "podijum". Izuzeci su složenice tipa "iako", "arhiepiskop" ili "priučen". Suglasnik "j" se, međutim, nikada ne piše između "i" i "o". Mnogi primeri to potvrđuju: "radio", "bio", "milion", mada ima sveta koji ima problema da shvati ovo pravilo. Izuzetak su reči u kojima je "j" već bilo u osnovi, pa imamo "Srbijom", "kočijom", "industrijom". U "Novostima" imamo reč "scenario" u instrumentalu jednine i pošto nema "j" u osnovi, ne može ga biti ni između "i" i ‘o" u padežima, pa mada promena glasi "scenario", ‘scenarija", ‘scenariju", u instrumentalu mora biti ‘scenariom" i u naslovu pisati "Nevolje sa scenariom".
