List podseća i da je Štir kao sekretar Hrvatske mladeži (omladine) Argentine u decembru 1990. u Buenos Airesu bio je suizdavač publikacije "Hrvati – narod bez ljudskih prava" u kojoj se bezrezervno veliča NDH.
|
Nakon studija u Argentini karijeru je počeo kao činovnik u MVP-u, u odelenju za UN, zatim je bio u ambasadi u Vašingtonu, pa u hrvatskoj misiji u sedištu NATO-a u Briselu. U vladu ga je doveo Ivo Sanader i imenovao svojim savetnikom za spoljnu politiku, a u martu 2009. zamenikom šefice svog kabineta. Nakon Sanaderovog odlaska Štir je izborio poverenje hrvatske premijerke Jadranke Kosor, pa ga je ona u novembru 2009. ostavila u vladi i imenovala svojim komesarom za evroatlantske integracije. U samo nekoliko meseci Štir je stekao veliku premijerkinu naklonost, o čemu govori i činjenica da ga je ovog proleća iz kao dotadašnjeg običnog člana kooptirala u Predsedništvo HDZ-a. |
Knjiga NDH pokazuje kao državu rođenu u samoodbrani hrvatskog naroda od četničkog terora i veliča "herojstva" ustaške vojske, a period od 1941. do 1945. opisuje kao hronologiju partizanskih i četničkih zločina uz prećutkivanje ustaških.
Ta knjiga bila bi tek jedno u nizu izdanja koje su nakon 1945. štampali ekstremno desni hrvatski emigrantski krugovi da dvojica od ukupno trojice njenih suizdavača danas nisu visokopozicionirani u hrvatskoj vlasti, piše "Jutarnji list".
Osim Štira, knjigu je suizdao Marijan Markos Ostojić koji je preko 15 godina zaposlen u Ministarstvu spoljnih poslova.
I Ostojić koji je sada u 60-im godinama, i desetak godina mlađi Štir rođeni su u Argentini, u hrvatskim emigrantskim porodicama, a u Hrvatsku su se doselili u prvoj polovini 90-ih, da bi odmah po dolasku u zemlju dobili posao u diplomatiji.
Ostojić i danas vodi marginalnu, krajnje desnu političku stranku Hrvatska republikanska zajednica koja se javno zalaže za Hrvatsku u "prirodnim" granicama, to jest na Drini, piše list.
Za razliku od Ostojića, Štir, prema tvrdnjama osoba koje su s njim neposredno sarađivale, nakon dolaska u Hrvatsku nije javno iznosio ekstremno desna politička uverenja iz mladosti.
U samoj knjizi, zbirci tekstova iz emigranstke štampe, piše se o "četničkom i partizanskom genocidu u NDH, ali o ustaškim zločinima, ubistvima i deportacijama Srba, Roma, Jevreja i Hrvata antifašista, o Jasenovcu, Staroj Gradiški i ostalim ustaškim logorima nema niti slova.
Pominje se tek "poginuće 200 partijskih aktivista u Hrvatskoj" prilikom bekstva iz logora Kerestinec, ali ne i ko ih je tamo internirao i zašto. O muslimanima se u knjizi govori kao o Hrvatima muslimanske veroispovesti, a o ustašama se govori kao o "našoj vojsci" ili "hrvatskim redarstvenicima", piše list.
