Njih je na večni počinak ispratilo nekoliko hiljada stanovnika tog sela, Ćuprije, Jagodine i okolnih mesta, Ivanine kolege sa fakulteta, učenici i profesori gimnazije u Ćupriji.
U redovima dva po dva, građani sa svećama i cvećem čekali su da uđu u dvorišta njihovih kuća, koje su jedna uz drugu, i u prostorije gde su bila izložena njihova tela, da zapale sveće i odaju poslednju poštu.
Povorka je bila zajednička, napred dva crna crkvene barjaka, dva krsta, njihove slike, posebno i zajedničke, nosili su mladi ovog sela, sve do groblja, udaljenog oko dva kilometra.
Biljana je sahranjena odmah na ulazu u groblje, a Ivana oko stotinu metara dalje.
Selo je u čudu, okupljeni na sahrani tvrde da se ovako nešto nikada nije desilo u ovom delu Srbije.
Govore sve najbolje o porodicama Stojković i Obradović, o ubijenim devojkama, ali, osim osude, nemaju ružne reči ni za Markovića.
Kažu, "nikada nije bio problematičan, ni kao dete, ni kao dečak a ni kao odrastao momak".
"Upropastio je tri porodice, ubrao dva mlada života, a ni njegov više se ne može nazvati životom", rekla je novinarima jedna žena na sahrani, koja se prestavila kao vaspitačica u ovdašnjem vrtiću i koja "dobro poznaje svih troje".
Ona je dodala da je Markovićev otac rekao kako ne može više iz kuće među komšije.
