Žutić je istakao da je taj plebiscit bio utemeljen na tada važećem Ustavu SFRJ i "vilsonovskom" (Vudro Vilson) pravu naroda na samoopredjeljenje.
"Ako je to pravo priznato separatističkim pokretima Hrvata, Slovenaca, (tada) Muslimana, Makedonaca i na kraju Crnogoraca, koji su razbili međunarodno priznatu članicu UN, to pravo još više pripada Srbima iz Krajine", rekao je Žutić za "Pres Republika Srpska".
On smatra da su, kada je reč o prekodrinskim Srbima, sve srpske vlade vodile kapitulantsku politiku, naročito kada je reč o Srbima u Hrvatskoj odakle je proterano više od pola miliona Srba koje niko više ne pominje.
Žutić je istakao da u srpskoj istoriografiji preovladavaju stereotipi o Hrvatima kao starom etničkom narodu koji se doselio zajedno sa Srbima u sedmom veku, o njihovoj staroj državnosti i kulturnoj nadmoći.
"Činjenice govore sledeće. Prema austrougarskom popisu iz 1850. godine u Dalmaciji je bilo 330.000 Srba rimokatolika i 70.000 pravoslavnih Srba, bez pominjanja Hrvata. U Slavoniji je 250.000 Srba pravoslavnih i rimokatoličkih, bez pominjanja Hrvata", pojašnjava Žutić, te dodaje da su se Srbi u Lici počeli katoličiti posle 1679. godine.
Prema njegovim rečima, u BiH sve do austrougarske okupacije Hrvata skoro i nije bilo.
"Tada brojni doseljeni stranci i novostvoreni Srbi rimokatolici počinju da nose hrvatsko ime", istakao je Žunić i dodao da su tu akciju predvodili sarajavski nadbiskup Josip Štadler i franjevci koji su tada još pisali ćirilicom.
On je naglasio da Hrvati ni pre ni posle 1918. godine nisu imali svoju državu, a da su prvu dobili proglašenjem "marionetske" NDH 1941. godine.
"Potom su tu tvorevinu, podignutu genocidom nas milion Srba, utvrdili Tito i komunisti, a dovršili Vatikan i zapadne neoliberalne sile predvođene Nemačkom i SAD", kaže Žunić.
Žunić tvrdi da su Hrvati u stvari Srbi, da su veštačka nacija, čiji je najveći dio nastao pokatoličavanjem Srba, dok je ostalo romansko-germansko-mađarska mješavina.
