Ptrše! – "kaže se kljusetu, kad se hoće da odbije, a govori se i u poslovici: ‘Lasno je reći ptrše, ali se usne tresu’, t. j. svašto je lasno reći, ali je teško učiniti. Ali je ovo riječ koja se upravo ne može zapisati, niti ja znam kako bi se za nju slova mogla izmisliti.
Ovakovijeh riječi ima u jeziku našemu još nekoliko, kao n. p. onaj glas koji se učini kad se više prednjijeh gornjijeh zuba jezik metne pa podigne, koje kad se učini jedan put, znači: nije, a kad se više puta uzasopce učini, onda pokazuje da se čovjek čemu čudi; onaj glas koji se učini stisnutijem usnama, koje obično čine žene kad se malo dijete protegne, ili kad ko pred đetetom spomene žabu ili kakvu bolest, a one dijete povuku za uho; onaj glas, kao dva e, kojim se psetu pokazuje da sjedi s mirom, ili da ide odande, koje se u takom događaju rekne i čovjeku, uzevši ga za pseto".
