Srpsko narodno vijeće
x Radikalna proustaška desnica pročitana je knjiga, tvrdi Marinko Čulić,
kolumnista portala Srpskog narodnog vijeća, i dokazuje da tu desnicu u Hrvatskoj "treba samo malo pustiti i ona će sama reći o sebi sve što treba znati, što više, reći će i više nego što se od nje očekuje", pokazujući to na primeru "čekić-revolucije" protiv ćirilice u Vukovaru.
x Za razliku od desnice u najvećem dijelu Evrope, koja raste na sadašnjoj ekonomskoj i socijalnoj krizi, ova naša i dalje stoji na ramenima Drugog svjetskog rata i Pavelićeve NDH, a zna se što to znači. Uz Luburićeve i druge kaznene ekspedicije, to uključuje i rasne zakone, logore, prisilna pokatoličenja. I, ne treba izostaviti ni zabranu ćirilice, jer odnedavno to opet imamo. Doduše, u vukovarskom stožeru za zabranu ćirilice kunu se da izbacivanje ovog pisma iz Vukovara, ali i cijele Hrvatske, neće ni za jotu obespraviti Srbe u Hrvatsku, nego će im, što li, od toga biti samo bolje.
x Formalno pravno uzevši, njihova inicijativa da se referendumom isključi upotreba ćirilice u gradovima i općinama gđe Srbi nemaju natpolovičnu većinu do prije neku godinu stvarno je bila dio hrvatskog pravnog poretka, no oni naprosto nemaju pravo govoriti u ime tog ni bilo kakvog poretka. Oduzeli su sebi to pravo tako što su zidarskim čekićima navalili na latinično-ćirilične natpise na vukovarskim državnim institucijama. Ali oduzeli su ga puno više još i ovim. U vrijeme demonstracija protiv ćiriličnog pisma rodila se strašna, u svojoj srži zločinačka žalopojka, za tim što Vukovar i cijelo Podunavlje nisu oslobođeni nekom "drugom Olujom".
To pokazuje da Josićevim stožerašima doista nije krajnji cilj protjerati ćirilicu, za nju im zapravo puca prsluk, nego protjerati one koji se njome služe. Dakle Srbe u istočnom dijelu Hrvatske, a kako se referendumom želi poopćiti pedesetpostotni cenzus za cijelu zemlju, i iz ostalih dijelova Hrvatske. Zazivanje nove "Oluje" potvrđuje nešto što se znalo i bez vukovarskih stožeraša, ali su oni to sada pretvorili u bjelodanu činjenicu. Štoviše, dali su joj neku vrstu službenog pečata. To je da je "Oluja" iz ljeta 1995. godine doista imala kao jedan od svojih strateških ciljeva masovno iseljavanje Srba, ponajprije s prostora samoproglašene Krajine, a onda i iz ostatka zemlje. Dakle vukovarski jurišnici na ćirilicu skinuli su smokvin list s ove vojne akcije, jer su i nehtijući potvrdili da ona nije bila samo akcija za oslobođenje zemlje nego i za oslobođenje od Srba. Ovo treba pamtiti posebno u svjetlu činjenice da je u Hagu hrvatska država oslobađajućim presudama Gotovini i Markaču službeno razriješena krivice za protjerivanje srpskog stanovništva.
x Odmah je bilo jasno da s takvom presudom nešto duboko nije u redu. Ali sve dok se nisu oglasili vukovarski stožeraši, o tome se moglo govoriti ovako i onako. Sada kada su oni rekli svoje, više nema nikakvog zbora. "Oluja" jeste bila (i) akcija etničkog čišćenja, a spomenuta presuda Haga jeste očit promašaj. Zato ovim tekstom u neku ruku želim rehabilitirati nacionalističku desnicu. U hrvatskoj je politici previše laži i opsjena, a najviše voli lagati baš desnica, što povremeno i priznaje (Hebrang). Ali kada joj se omakne da kaže istinu, ta je istina toliko čista i nedvosmislena da zaslužuje da smjesta bude uvrštena u sve hrvatske leksikone i enciklopedije.
