Novinar, književni kritičar i kolumnista Igor Mandić preminuo je u 82. godini, javljaju hrvatski mediji.
Vest o smrti Igora Mandića objavio je na Fejsbuku leksikograf Velimir Visković.
Igor Mandić je karijeru književnog kritičara počeo u zagrebačkom Vjesniku, posle čega je nekoliko godina pisao za Slobodnu Dalmaciju. Pisao je za brojne novine i magazine u SFRJ, a kasnije u regionu i bio čest gost radijskih i televizijskih emisija.
Sredinom devedesetih bio je u statusu slobodnog umetnika, da bi 2000. postao glavni urednik Vjesnika. Živeo je i radio u Zagrebu gde je poslednjih godina pisao redovnu kolumnu za Jutarnji list.
Autor je 34 knjige, uključujući “Oklop od papira”, “Predsmrtni dnevnik”, “Sebi pod kožu” o kojoj je govorio i za RTS.
Rođen je u Šibeniku 20. novembra 1939. godine. Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine
– Sve što sam imao originalno reći, zapisao sam u svojim knjigama – rekao je svojevremeno Mandić.
Bio je omiljen sagovornik zbog svoje pronicljivosti i duhovitosti. Ponosio se svojim hedonizmom po pitanju jela i pića i jednom prilikom je izjavio “odvajao sam od usta da bih mogao dobro da jedem.”
Ovim rečima se Velimir Visković oprostio od Igora Mandića:
“Maloprije mi se javila Slavica Mandić: – Danas predvečer, oko 18 i 30 umro je naš Igor!
Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Filipovićevoj, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh.
Gasio se , ali bio je priseban; Slavicu je medicinska sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: – Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom…)
Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice.
Opraštajući se od tebe ovom na brzinu sročenom nekrološkom glosom, donosim fotku tebe i žene s kojom si proveo više od pola stoljeća. Snimio sam to za vrijeme jednog zajedničkog putovanja u Beograd na Sajam knjiga, zastali smo na ručku, bila je to riba, fiš, s tobom se uvijek dobro jelo.
Adio, dragi moj ❤️”
