Kako je to moguće?
"Historia est magistra vitea". Stara, nepogrešiva učiteljica života ima odgovor, samo je valja slušati i čitati.
"Nacizam i Psihijatar", knjiga američkog autora Džeka El-Haja postavlja pitanje: da li postoji nešto što bi opisivalo "poseban nacistički personalitet" koji bi nam objasnio kako je bilo moguće da tako krupne figure Hitlerovog Rajha, kao što su bili Herman Gering, Rudolf Hes ili recimo Oto Fon Ribentrop, počcine tako užasne zločine prema drugim ljudima? Sva trojica su, piše El Haj, bili pristali (još u savezničkom zatvoru) da se na ovu temu podvrgnu ispitivanju američkog psihijatra Daglasa Kelija.
Komandant nacističkog ratnog vazduhoplovstva (Luftvafe) Gering bio je veoma raspoložen da odgovara na pitanja i da pedantno popuni psihijatrijski test. Često bi u toku razgovora sa psihijatrom pričao viceve u podršku njegovom svetonazoru:
"Ako pred sobom imate jednog Nemca – pričao bi Gering Keliju – vi pred sobom imate jednog finog čoveka. Ako se nađu dva Nemaca zajedno onda imate Bund (federaciju). Tri Nemaca zajedno, e to je već rat".
Tako o Nemcu, a kako je Gering video Engleza?
"Ako imate jednog Engleza, pred vama je idiot. Dva Engleza su odmah – klub. A tri Engleza su, ako ih ne sprečite, već Imperija".
Italijani su sasvim druga priča, njih nacisti nisu morali da tamane:
"Jedan Italijan je još uvek samo – tenor. Dva Italijana su duet. A tri Italijana su kapitulacija".
Najinteresantniji deo El Hajove knjige je opis neke vrste prijateljstva koje je Keli uspeo da uspostavi sa Geringom koji mu je jednom prilikom "sa prezirom" govorio o optužbama na račun nacista za ratne zločine. Po Geringovima rečima "jedini zločin nacista bio je to što su izgubili rat sa Rusijom i saveznicima".
Nekoliko meseci nakon što je počeo da ispituje mentalno stanje zatočenih nacističkih vođa, Keliju se pridružio još jedan psihijatar, Amerikanac Gustav Marak Dzilbert.
Njihov zajednički "predmet obrade" bio je, upravo, Herman Gering.
U njegovom "Nirnberškom dnevniku" Dzilbert je kasnije naučno tvrdio da su većina nacističkih zločinaca psihijatrijski zdravi, da su "naprosto proizvod njihove političke i društvene sredine", a da je ta sredina polazište za objašnjavanje "svih drugih ljudskih zločina".
U jednom razgovoru sa reporterom "Njujorkera", Keli izričito tvrdi da se ovakvi "primerci" kao što su Gering i ostali nacistički zločinci koje je posmatrao, mogu "vrlo često sresti i na ulicama današnje Amerike".
U jednoj kasnijoj izjavi ide i dalje: "Potpuno sam siguran da u ovoj Americi danas imamo ljude koji bi mirne savestii gazili preko leševa polovine američkog stanovništva samo ako bi im to omogućilo da se dočepaju kontrole nad ostalom polovinom"!
Nema, dakle, specifičnog, bogomdanog nacističkog karakternog personaliteta. Nacista ne nastaje činom rođenja; nacista i nacizam se rađaju iz sistema i okružanja.
Posle Drugog svetskog rata Keli je postao profesor kriminologije na kalifornijskom univerzitetu Berkli.
Kao i njegov nekadašnji klijent Hreman Gering izvršio je samoubistvo (1958) progutavši cijanid. Video čovek u šta se već tada izrađa Amerika.
A mi vidimo u Ukrajini u šta se Amerika (NATO) danas već izrodila; vidimo kako se EU, evropska zakrpa Amerike, izrodila u nešto za čime bi i Gering u grobu zacvileo, a vidimo i kako bi Nobelovac u Vasisngtonu gazio preko leševa polovine ukrajinskog stanovništva samo da Vladimiru, tamo, na drugom kraju sveta, crkne ruska krava.
