Samo pominjanje Ante Pavelića proizvodi čitav niz zloslutnih asocijacija, kao što su genocid, holokaust, logori smrti, jame i vešala… Takve asocijacije opravdano se vezuju za Pavelića, ali kojeg?
Naime, društveno-političke odnose Srba i Hrvata u prvoj polovini 20. veka obeležila su dva Pavelića sa istim imenom. Pored istog imena i prezimena ova dva Pavelića imali su još neke sličnosti.
Obojica su bili Hrvati i članovi Hrvatske stranke prava. Međutim, s obzirom da se HSP podelila na različite struje dva Pavelića kao “pravaši” nisu zastupali iste ideje.
Jedan je bio za jugoslovensku državu, drugi protiv. Jedan je pročitao zahtev za ujedinjenjem kao predstavnik Narodnog vijeća pred kraljem Aleksandrom Karađorđevićem, a drugi je kao narodni poslanik u skupštini Kraljevine SHS držao govore protiv jugoslovenske države i već 1927. godine zahtevao nezavisnu hrvatsku državu vodeći se makijavelističkim principima da cilj opravdava sredstvo.
Ante Pavelić koji je 1. decembra 1918. ispred Narodnog vijeća pročitao zahteve za ujedinjenjem kralju Aleksandru, bio je zubar, rođen u Gospiću, a školovan u Beču, navodi Istorijski zabavnik.
U Zagrebu je radio kao zubar, ali se bavio i politikom.
Postao je poslanik u Hrvatskom saboru 1906. godine. Nastavio je da se aktivno bavi politikom, a u periodu Prvog svetskog rata predstavljao je jednog od značajnijih Hrvata koji su zastupali ideju o ujedinjenju.
U toku rata postao je potpredsednik Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Kao predstavnik tog veća, Pavelić je u Beogradu, u kuči Krsmanovića, 1. decembra 1918. između ostalog rekao:
“Vaše kraljevsko visočanstvo! Osjećamo se sretnim što u ime Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba možemo pozdraviti Vaše kraljevsko visočanstvo u prijestonici oslobođene Srbije, kao vrhovnoga zapovjednika pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajedničkoj borbi s vojskama moćnih saveznika stvorila uvjete za izvršenje velikoga djela našega narodnog ujedinjenja (…) Neka živi njegovo veličanstvo kralj Petar! Neka živi Vaše kraljevsko visočanstvo! Neka živi cijeli srpsko-hrvatsko-slovenački narod! Neka živi slobodna ujedinjena Jugoslavija!”
Ante Pavelić stariji, ili Ante Pavelić zubar, kako je postao poznat u istorji, umro je 1938. godine. Nije doživeo da bude svedok politike genocida svog imenjaka, Ante Pavelića, ustaškog poglavnika, koji je od nastanka zajedničke države radio na njenom razbijanju. Isto ime i prezime, a dva čoveka i dve sudbine. I, kao kakvom ironijom sudbine – jedan je stvorio, a drugi u krvi razorio prvu Jugoslaviju.
