SPKD Prosvjeta u Austriji ove godine obeležiće prvu deceniju od uspešnog uspostavljanja Prosvjetine dopunske škole. Deset godina, 30 škola sa gotovo 1.000 polaznika, više hiljada dosadašnjih đaka, mnogo rada, odricanja, napora, ali još više zadovoljstva i ponosa na uspeh, trajanje i domete Prosvjetinih dopunskih škola u Austriji. Srbi u Austriji zaista imaju razloga da budu ponosni na Prosvjetu, njene škole i sve do sada postignuto.
– Prosvjetine srpske škole važne su pre svega zbog naše dece, ali i zato što funkcionišu u celoj Austriji i pokazuju da sloga, mudrost i naporan rad donose dobre plodove i da je to najbolji primer za sve Srbe u ovoj zemlji – da je moguće biti jedinstven i menjati stvari na bolje i u zajedničku korist – istakao je prof. Srđan Mijalković, osnivač i rukovodilac Prosvjetinih škola.
On je kazao da se o očuvanju srpskog jezika i pisma, kao i kulture i tradicije mnogo govori.
– Mi se od početka trudimo da manje pričamo a da svojim primerom i konkretnim, sistemskim i požrtvovanim radom učinimo sve što je moguće da ogroman broj naše dece u Austriji nauči svoj, srpski jezik, ali i istoriju, kulturu, geografiju, kulturne posebnosti svog naroda. Ovo teško vreme nam pokazuje koliko je važno očuvati identitet, tradiciju, porodične vrednosti i deci pružiti stabilnost i samopouzdanje, a još više znanje i svest o pripadnosti svojoj kulturi i poštovanju svih drugih – naglasio je Mijalković.
Ideja o pokretanju srpske dopunske škole u Austriji rodila se ranije, ali su se tek osnivanjem Prosvjete, 2011. stekli uslovi da ona počne da se ostvaruje.
– Već početkom 2012. kao predsednik Prosvjete inicirao sam sastanak sa predstavnicima naše crkve, ambasade, naših organizacija i viđenih ljudi. Ideja je naišla na oduševljenje, ali trebalo je mnogo vremena i rada da bi ona počela da se ostvaruje, a svi su imali svoje obaveze. Odlaganje i čekanje da se naša matica, ali i Austrija podsete da ovde živi više desetina hiljada dece sa srpskim maternjim jezikom koja imaju pravo na učenje svog jezika, nije bilo rešenje. Rešenje su bile škole. Da počnemo, pa će se valjda i naše i austrijske institucije dozvati svesti, mislili smo tada. Rešio sam da Prosvjeta krene sama u taj poduhvat, uprava Društva me je podržala, a prvu i najvažniju podršku smo imali od naše crkve, od hrama Svetog Save u Beču, pa smo prvu školu otvorili upravo u prostorijama crkve. Kasnije su i druge bečke crkve otvorile svoja vrata i srećan sam i zahvalan da i danas, uz lepu i značajnu podršku našeg vladike Andreja i sveštenstva, naše škole nalaze otvorena vrata i svaku drugu pomoć u svim crkvama širom Austrije – priseća se Mijalković.
Trenutno tim Prosvjetinih škola, broji pedesetak ljudi, od koga njih tridesetak čini nastavni kadar.
– Svi nastavnici i pedagozi su visoko obrazovani, pedagoški školovani i obučeni za nastavu maternjeg srpskog jezika u dijaspori. Škole rade po prilagođenom programu prema preporukama Ministarstva prosvete za nastavu u dijaspori, a srpski se uči i u ekavskom i u ijekavskom izgovoru. Koliko se uči o Srbiji, toliko i o Srpskoj – rekao je Mijalković i istakao da je izuzetno ponosan na predanost i posvećenost nastavnog kadra.
On podseća da je nastava na maternjem jeziku od 1992. eksterna neobavezna ponuda austrijskog školskog sistema. Bosanski, hrvatski i srpski jezik se u austrijskim osnovnim školama predaje kao jedan sasvim novi jezik i takva nastava je izmišljena i na brzinu konstruisana te godine po potrebi ubrzane asimilacije dece tadašnjih izbeglica iz Jugoslavije.
– Od tada do danas, nije bilo promena.Taj “novogovor” ne odražava i ne ispunjava ni minimalne potrebe dece naših građana u Austriji, ali ni velikog broja dece građana srpskog porekla sa austrijskim ili drugim državljanstvom. Njih je samo u Beču između 20.000 do 25.000 u školskom uzrastu – zaključio je Mijalković.
Jezik je ključ
Mijalković naglašava da je pitanje jezika ključno pitanje našeg opstanka u dijaspori.
– Poslednjih godina je primetan porast svesti naših ljudi koji polako razumevaju koliko je pravo na svoj jezik bitno i koliko je važno zaštiti se od asimilacije i gubitka autohtone kulture i tradicionalnih vrednosti – ukazao je on.
Zahvalnost
Posebnu zahvalnost za izvanrednu saradnju i razvoj školske mreže, Prosvjeta upućuje Upravi za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i njenom direktoru Arno Gujonu, koji su i kroz projekte, ali i kroz donacije udžbenika i na mnogo drugih načina pomogli da Prosvjetine škole budu ovako uspešne. Velika podrška postoji i od strane ambasade Srbije u Beču i ambasadora Nebojše Rodića, a tu je i saradnja sa Predstavništom Republike Srpske i Mladenom Filipovićem, kao i važna bratska saradnja sa mnogim udruženjima širom Austrije.
