Prema optužnici protiv generala Mladića (71), u to vreme komandanta VRS, ta vojska je uzela za taoce više od 200 pripadnika Unprofora i neke od njih koristila kao "živi štit" od udara NATO avijacije koji su bili započeli.
Pukovnik Šehovac, koji je tada bio komandant Druge sarajevske brigade VRS, izjavio je da je vojne posmatrače UN, po naređenju nadređene komande, uzeo za "ratne zarobljenike", a ne za taoce, pošto se "Unprofor otvoreno stavio na stranu neprijatelja", odnosno Armije BiH. Kako je svedok precizirao, njegova brigada proglasila je ratnim zarobljenicima "petoricu do sedmoricu" vojnih posmatrača UN.
"Moram da naglasim da ih nismo maltretirali", rekao je Šehovac, naglašavajući da je, naprotiv, zarobljenicima omogućio da se jave porodicama i imaju pristup lekaru.
"Nikakva sredstva prisile, nikakvo vezivanje nismo primenjivali – čuvali smo ljudsko dostojanstvo. Nikada nikakvo naređenje da ih vežemo i koristimo kao živi štit
nismo dobili", kazao je svedok.
Međunarodne zarobljenike kod objekata VRS du vezivali i kao živi štit od vazdušnih udara NATO isticali, kako je Šehovac "pretpostavio", "ili paravojne formacije ili
ekstremni pripadnici VRS".
Tužilac Piter Mekloski tokom unakrsnog ispitivanja, tvrdio je da je Šehovac, tokom rata u BiH, bio odgovoran za ubistvo dve osobe – jednog Hrvata i jednog Srbina – ali je svedok to negirao. Potvrdio je, međutim, da mu je za smrt Srbina suđeno i da je pred vojnim sudom oslobođen krivice. Iz jednog obraćanja generala Mladića potčinjenim zapovednicima, uključujući i Šehovca, tužilac je, potom, citirao nalog da se "primenjuju dejstva diverzantsko-terorističkih grupa", tako da se "stalno negativno utiče na vojsku i stanovništvo" sa muslimanske strane.
Upitan da li je usmeravanje tih dejstava i na muslimansko stanovništvo u skladu sa međunarodnim ratnim pravom, Šehovac je odgovorio: "Svaka naša pobeda je negativno uticala na njih. Sudbina i stanovništva – i sa muslimanske i sa srpske strane – bila je vezana za sudbinu vojske".