Štrbac je naveo da je Kričković bio pripadnik 118. domobranske pukovnije iz Gospića i da je tu jedinicu doveo u Kijane, u svoje selo, gde su pobili civile, prosječne starosti iznad 66 godina.
On je napomenuo da je selo Kijane, gde je ubijeno 14 srpskih civila, posebno obrađeno u kontratužbi Srbije protiv Hrvatske, kao slučaj genocida, pošto su hrvatske snage posle operacije "Oluja" ubile sve koje su zatekle i spalile kuće. "A kako se zove kada ubiješ sve i uništiš sve, nego genocid", zapitao je Štrbac.
Prema podacima Štrpca, Rajko Kričković često je dolazio u Kijane, gde mu je bila rodbina i odakle mu je otac i veoma dobro je poznavao porodicu Sovilj.
"Veritas", istakao je Štbac, ne poseduje dokaze da je Kričković lično ubio tri člana porodice Sovilj, majku i dvoje djece, te dodao da su dokazi za podizanje optužnice stigli od Kričkovićevih saboraca Hrvata.
Kričković posle rata često boravio u Srbiji
Prema njegovim rečima, Kričković je kasnije, posle rata, često dolazio u Srbiju, gde se viđao sa Srpkinjom, čijeg su muža, zajedno sa 22 srpska teritorijalca, iz zasjede ubile i masakrirale hrvatske snage u mestu Mali Alan, kod Velebita 1993. godine.
Štrbac je naveo da su Kričkovića na području Novog Sada sretali Srbi iz Kijana i zgražavali se što on tako slobodno šeta, pa su ga prijavljivali i "Veritasu", policiji i srpskom tužilaštvu.
"Kričković je u Hrvatskoj vojni penzioner. On se još i hvalio Srbima koji su ga sretali u Srbiji da može dobro da živi od penzije", naglašava Štrbac, navodeći da je, prema hrvatskom registru veterana, Kričković proveo u Hrvatskoj vojsci u ratu 134 dana.
Mnogi Srbi, milom ili silom, bili u hrvatskoj vojsci
Štrbac je naveo da Rajko Kričković nije jedini Srbin u Hrvatskoj koji je milom ili silom bio u hrvatskoj vojsci i da je takvih Srba bilo mnogo.
"On je živeo u Zagrebu. Srbi koji su ostali u Hrvatskoj morali su ići u rat u Hrvatskoj vojsci, jer su dobijali pozive. Bilo ih je mnogo. To razumemo da su morali. Ali bilo je još tih Srba za koje imamo podatke da su prednjačili u zločinima nad Srbima, valjda da bi se dokazali. E, to je strašno, a ne činjenica da su morali u Hrvatsku vojsku", dodao je Štrbac.
Štrbac je dodao da pretpostavlja da je porodica Sovilj ubijena naknadno i da je to uradio Rajko Kričković sam ili sa saborcima da bi uklonio neželjene svedoke njihovih ranijih zločina u selu Kijane, kada je pobijeno 14 srpskih civila.
"Kuća porodice Sovilj je malo osamljena od sela, pa pretpostavljam da u prvom napadu na selo Kijane nisu ubijeni, nego kasnije, da bi ih uklonili kao svedoke. Tako ja objašnjavam veliki raspon datuma u optužnici od 15. do 28. avgusta 1995. godine", naveo je Štrbac.
