Josip Boljkovac, prvi ministar unutrašnjih poslova Tuđmanove Hrvatske i jedan od poslednjih hrvatski partizanskih kapitalaca, umro je u ponedeljak u 93. godini u karlovačkoj bolnici.
U ekskluzivnom intervjuu za "Vesti" početkom 2009. godine, Boljkovac je uzburkao javnost u Hrvatskoj tvrdnjom da je "Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namerno izazvala rat", optužujući Tuđmana da je njegov cilj bio rat po svaku cenu.
Na insistiranje novinara ko je zapravo započeo rat, Boljkovac je nedvosmisleno odgovorio: "Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat".
Josip Boljkovac rođen je 1920. Godine u Vukovoj Gorici nedaleko Karlovca, a početkom Drugog svetskog rata odlazi u partizane, da bi kraj dočekao kao šef Ozne za kotar Karlovac. Šezdesetih godina bio je gradonačelnik Karlovca, a nakon sloma Hrvatskog proleća 1972, odnosno Maspoka, kada je stao na stranu Savke Dapčević – Kučar i Mika Tripala, uklonjen je iz političkog i javnog života. Početkom devedesetih priključio se HDZ-u i Tuđman ga imenuje prvim ministrom unutrašnjih poslova samostalne Hrvatske, da bi ga već 1991. smenio sa tog položaja, ali ga nije ućutkao.
Naprotiv, tek je tada progovorio na način koji je sablažnjavao politički establišment i najširu javnost Hrvatske opijenu antisrpskom histerijom. Optuživao je Tuđmana i HDZ za izazivanje poslednjeg rata. Svedočenjem u procesu protiv Branimira Glavaša, a potom i u medijima bez ustezanja je tvrdio "da su Hrvati hteli taj rat i da su oni prvi napali Srbe", da je Franjo Tuđman sve dogovarao sa Slobodanom Miloševićem… Ali i da je Tuđman prepustio Srbima iz BiH Bosansku Posavinu, a da je zauzvrat Milošević pomogao Tuđmanu da se reši Srba u Krajini…"
I zbog toga se izložio progonu. Postao je glavna meta u posttuđmanovskoj Hrvatskoj, koja je na krilima Deklaracije o osudi svih totalirizama Evropskog parlamenta, pokrenula kampanju stavljanja antifašista u isti koš sa ustašama i njihovim zločinima.
Josip Boljkovac je u svom dugom trajanju predano služio svima, da bi se na kraju, odbačen i anatemisan, vratio partizanima i antifašizmu. A to u Hrvatskoj nije moglo proći nekažnjeno.
|
Osveta za sluge okupatora
|
