Al Jazeera
ZAGREB – Ako pitate beskućnike kada mu je sudbina najteža, većina njih odgovorit će – zimi. Iako situacija u Hrvatskoj po tom pitanju ide na bolje, osobe bez krova nad glavom često su prepuštene na milost i nemilost sustavu i mogućnostima humanitarnih organizacija. "Zimi preko dana tražite topla mjesta, kolodvore, vlakove, tramvaje. No, sada ipak ima i mjesta gdje se može provoditi vrijeme i preko dana", kaže Kruno Blaić, 47-godišnji korisnik prihvatilišta za beskućnike Crvenog križa u Zagrebu. Do prosinca 2006. živio je Kruno obiteljskim životom, radio kao vozač 22 godine. A onda se zadužio za privatni biznis, imao je kredit, nije mogao vraćati posuđeni novac i morao je na kraju prodati nekretninu kako bi ga vratio, a brak se raspao. Kaže da je sve njegova greška. Život mu se preko noći okrenuo naglavačke, gore od Titanika, opisuje Kruno. Sam, našao se na cesti i 2009. završio u prenoćištu u Zagrebu.
x Od 2011. Kruno Blaić se nalazi u prihvatilištu Crvenog križa u Velikoj Kosnici. Iako su uvjeti, kaže, odlični, to nije mjesto za ostati: "Kad je čovjek ovdje dugo, on se pasivizira, ostane ovdje i misli, imam osnovne uvjete za život, što ću vani, vani treba novaca, a nema posla, nema ništa. I onda čovjek ostane tu gdje je i tako prolaze dani i godine i onda dođete u godine kada više ne možete funkcionirati", veli Kruno koji o svojim iskustvima s ulice ne želi mnogo govoriti. – Bilo je i gladi, bilo je svega. Čovjek koji nije u tome to ne može shvatiti…
Sada je zadovoljan što su bivša supruga i djeca dobili gradski stan, a on se, kaže, mora pobrinuti za sebe. Od početka iduće godine namjerava poduzeti sve što može da stane na svoje noge i nakon četiri godine napusti prihvatilište. Kaže kako bi mnogi beskućnici željeli raditi te da predrasude koje se često javljaju među građanima nemaju veze s realnoću. "Beskućnik se tretira kao pijanac, kao narkoman, kao kriminalac, ali, vjerujte, nije tako. Ovdje ima ljudi koji su školovani, koji znaju jezike, koji bi radili, a nemaju posla", kaže Kruno Blaić. Naime, kada se beskućnik i uspije zaposliti, ako poslodavac dozna kako i gdje živi, vrlo često se dešava da dobije otkaz pod raznim izlikama. Kad se to spomene na samom razgovoru za posao, poslodavac se nakon toga rijetko javi. Često poslodavci ne isplaćuju plaću iz istih razloga.
x Prihvatilište u Velikoj Kosnici je privremeni smještaj. Korisnici imaju smještaj po spolu, a ima i cijelih obitelji. Svaka soba ima televizor, omogućen je pristup internetu, a okoliš prihvatilišta i životni prostor korisnici uređuju sami. Služe se tri obroka dnevno, od čega je ručak u pučkoj kuhinji. Korisnici imaju osnovnu zdravstvenu zaštitu, mogućnost pranja odjeće i nabave higijenskih potrepština te donjeg veša. Prihvatilište može primiti 150 korisnika, no po potrebi i 200, čak i preko te brojke… Ako se ide po definiciji UN-a, koja poznaje apsolutno i relativno beskućništvo, onda po proceni stručnjaka apsolutnih beskućnika ima u Zagrebu negdje 800 do 1.000, a u Hrvatskoj čak do sedam tisuća.
