Specifičan način komunikacije na društvenim mrežama, skraćenice koje ce upotrebljavaju umesto celih reči, slabo čitanje knjiga, neke druge vrednosti koje se danas cene, doprinele su da više nemamo nekog novog "Genija".
Dejana Savićevića su tako nazvali italijanski novinari opčinjeni njegovim fudbalskim umećem. Siniša Mihajlović je bio bombarder, ali je zapamćen u našoj zemlji kao "Barbika" zbog dugačke kose koju je nosio u mladosti.
Dragan Stojković je dobio nadimak "Piksi" po junaku iz crtanog filma "Piksi i Diksi", kojeg je gledao redovno, iako je bio opčinjen fudbalskom loptom i terao je od jutra do prvog mraka, pardon, crtaća zbog kojeg je prekidao partiju fudbala sa drugarima u kraju.
Legenda u Brazilu, počasni građanin Rio de Žaneira, Dejan Petković bio je samo "Pet". U mladosti je bio jači i brži od svojih vršnjaka, u to vreme Silvester Stalone je briljirao u ulozi Ramba, pa nije bilo dileme kako će prozvati Petkovića.
Partizan je do pre par godina imao u svojim redovima "Bambija". Zorana Tošića su tako prozvali u detinjstvu kada je igrao protiv mnogo jačih i starijih od sebe.
"Grobari" će se rado setiti i "Crne mambe" Lamina Dijare. Jedan od zanimljivijih nadimaka ima Miloš Krasić, kojeg su u rodnoj Kosovskoj Mitrovici prozvali Džekson, jer je bio brz a voleo je i Majkla Džeksona.
Nekadašnji fudbaler, trener i sportski direktor Partizana Nenad Bjeković zbog svog načina igre u protivničkom šesnaestercu bio je "Crni bik" ili "Đavo", dok je nestašni Saša Ćurčić sam sebe nazvao Đani, jer mu se mnogo dopadao Đuzepe Đanini, nekadašnji as Rome i italijanske reprezentacije.
Imali smo u našem fudbalu i "Ambasadora" (Branko Stanković), "Plavu čigru" (Miloš Milutinović), "Princa sa Neretve" (Duško Bajević), "Štrausa sa Grbavice" (Ivica Osim), ali to su davno prošla vremena, kada su fudbaleri plenili izgledom i ponašanjem na terenu i van njega.