“Neću ići na Cetinje petog septembra. Neću ići, iako sam duboko na Cetinju, u srcu Cetinjskog manastira koji je i moje srce”, napisao je premijer Crne Gore u autorskom tekstu za sajt Vijesti.me.
On je ponovio da neće biti na Cetinju 5. septembra, kada će se obaviti ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru
“Neću ići jer sam premijer koji mora da misli na interes, onaj javni, koji nema veze samo sa srcem, u kategorijama očuvanja mira, iako time, suštinski gubim svoj lični mir.
Jer pre nego što sam premijer, ja sam čovek i vjernik, od krvi i mesa koje je stvarano na temeljima Cetinjskog manastira, u borbama koje su očuvale budućnost generacija, iz kojih smo iznikli, za današnju Crnu Goru, sa jednim jedinim amanetom prošlosti – da sačuvamo sve što je za nas sačuvao Cetinjski manastir, a to je mir.
Danas, kao čovek nosim i premijersku dužnost, dužnost prema građanima Crne Gore, i tu dužnost prema njima da kada građani ne idu na ustoličenje svog Mitropolita, na ustoličenje ne želim ići ni ja.
Nisam populista i politički manipulator, i, mada mi se to često zamera, što van ustaljenog političkog protokola slobodnije izjavljujem ono što mislim, rekao sam javno ono što nijedan političar nije, svojom najavom nedolaska na Cetinje želeo sam, suštinski, da doprinesem Crkvi, jer politika u ovako svetom danu za jednu versku zajednicu, kada skoro svi propagandno i populistički podgrejavaju tenzije, ne sme da traži bilo šta. I ne sme da pronalazi bilo šta.
Ako zaista i istinski verujemo, ako tražimo od Crkve, za one verujuće, da nas duhovno čuva i mi, ponekad, moramo nju sačuvati od najezde želja za sticanjem političkih ili drugih poena, naročito u trenutku velikih tenzija kada je potrebna velika mudrost, a ne busanje, velika zrelost, a ne politikanstvo, velika odgovornost, a ne propagandna dnevna politika.
Petog septembra, naročito zbog političke igre koju pojedini ustoličenju žele da nametnu, sve politike moraju biti nevidljive, a vidljivi samo Patrijarh i Mitropolit, Mitropolitovo stupanje na tron njegovih i naših prethodnika, da najdostojnije primi ono što je za njega ostavio Mitropolit Amfilohije, u Cetinjskom manastiru, pred ćivotom Svetog Petra Cetinjskog. Takva tajna teško je dokučiva u ovom prolaznom političkom svijetu sklonom da od tajni stvara afere.
Nakon mudre odluke Mitropolije-crnogorsko primorske da ustoličenje obavi sa sveštenstvom i crkvenim velikodostojnicima, kao i narodnim predstavnicima iz crkvenih opština, dakle u užem krugu, suočio sam se sa dilemom da li da budem svojevrsno privilegovan u ovom činu, pa ipak budem u Cetinjskom manastiru.
Ako nas Crkva zove da ostanemo kućama tog dana, ko smo mi da se sami pozivamo i procenjujemo da ćemo našim prisustvom zaštititi Crkvu više nego što ona sama sebe štiti, i što će je, kao što bi i svaku drugu versku zajednicu, zaštititi, u skladu sa Ustavom i zakonima, državni organi Crne Gore.
Ne želim i neću, takođe, da ličim na Predsednika Crne Gore, Mila Đukanovića, koji se evo i danas sakriva iza gradonačelnika Podgorice najavljujući dolazak poslanika na Cetinje. Ne želim i neću poput današnjeg istupa poslanika Duška Markovića da se bavim samo rečima i propagandnim inicijativama, a ne konkretnim delima, na smirivanju društvenih tenzija. Ne želim i neću, takođe, da budem kao predstavnici Demokratskog fronta, koji, po istoj matrici podgrejavanja tenzija najajvljuju dolazak na Cetinje, istog dana kada to najavljuje i DPS za svoje poslanike. Ne želim i neću da Crna Gora bude deo tih i takvih politikanskih igara, na štetu smirivanja tenzija i mira. Ne želim i neću da se igram ni sa mirom u Crnoj Gori, ni sa zvaničnom odlukom Mitropolije da na ustoličenju bude prisutno samo sveštenstvo i predstavnici crkvenih opština. Ne želim i neću da neodgovorno potpaljujem i dolivam ne bih li bio zbog toga popularniji. Ne želim i neću da politički profitiram jer na to nemam državničko pravo.
Prozivaju me da sam pogazio reč. To nije pogažena reč već elementarna državnička odgovornost u skladu sa novonastalim političko-bezbjednosnim izazovima, kao i nakon toga donešenom odlukom Mitropolije. To nije pogažena reč, već obaveza.
Zbog toga ne dolazim na Cetinje, iako ne postoji mesto na svetu na kom bih tog petog septembra pre nego na Cetinju bio, ali ću svoju želju uz molitvu nositi u srcu, i neću time mahati, ali ću svoju želju staviti u drugi plan i tog kao i svakog drugog dana biti potpuno, sa svojim timom, i nadležnim državnim organima posvećen očuvanju reda, stabilnosti i mira.
Neću doći na Cetinje da bi maske pale do kraja, onih koji se javno, navodno, bore za interes Crne Gore ili Crkve, a rade sve da ugroze sa mukom stečen i očuvan mir.
Neka pod svetlima reflektora tog dana sijaju drugi, jer sva svetla njihove pozornice poraziće sveta mitra na glavi Mitropolita Joanikija, kao svedočanstvo da će sve proći, a ostaće samo kruna Cetinjskog manastira koju niko nikada nije uspeo i neće uspeti da zaprlja”, naveo je Krivokapić.
