
Reč je o njegovom višegodišnjem istraživačkom radu na slučaju suđenja Draženu Erdemoviću u Haškom tribunalu koji je "priznao" da je sa još sedmoricom vojnika Republike Srpske u julu 1995. godine u selu Pilice na jednoj farmi učestvovao u streljanju 1.200 zarobljenika.
Naredbe dobijao od vojnika?!
Čivikov ističe nelogičnu Erdemovićevu izjavu da je pogubljenje 1.200 ljudi obavljeno za četiri sata, a u tom vremenu on i sedmorica njegovih saučesnika su pili rakiju, razgovarali i dovodili zarobljenike. |
Erdemovića je Haški sud prvo osudio na deset godina zatvora, a kasnije kaznu smanjio na pet. Posle tri i po godine u zatvoru Erdemović je od avgusta 2000. na slobodi i sa novim identitetom živi negde u inostranstvu.
Pred dvadesetak prisutnih erminal Čivikov je govorio o zanimljivim i u najmanju ruku čudnim detaljima sudskog procesa u Hagu čoveku koji je priznao da je učestvovao u ubistvu 1.200 muslimanskih zarobljenika. Istražujući ovaj slučaj, Čivikov je došao do saznanja koja je pretočio u knjigu "Srebrenica. Krunski svedok". Podsećajući na ratna zbivanja u tada raspadnutoj Jugoslaviji, Čivikov se zadržao na priznanju Dražena Erdemovića i slučaju Srebrenica "najvrelijom temom evropske posleratne istorije".
– U celom slučaju ima mnogo čudnih detalja, počev od činjenice da je Erdemović u dva saslušanja povodom događaja u selu Pilica naveo dva različita datuma dešavanja. Od osam učesnika tog masovnog ubistva, čija se imena znaju, samo je on saslušan i osuđen, dok za ostale Haški sud ne pokazuje nikakvo zanimanje. Otkopavanjima su nađena 153 leša, a avionski i satelitski snimci nisu pokazali da u blizini ima još masovnih grobnica. Postavlja se pitanje – gde su tela više od 1.000 ubijenih – navodi autor.
Tribunal nezainteresovanČivikov kaže da se njegova knjiga pojavila u martu ove godine sa mnogo zanimljivih detalja, nelogičnosti i pitanja o slučaju Dražena Erdemovića, ali da ga do danas niko nije pozvao niti bilo šta pitao. Sam Čivikov kaže da rado stoji na raspolaganju Haškom sudu, ali da ne veruje da će bilo koga od njih zainteresovati cela stvar. |
On je istakao i vrlo bitan detalj – Erdemović je tokom saslušanja izjavio da je naredba za masovno ubijanje zarobljenika došla iz Generalštaba Vojske Republike Srpske, odnosno od Radovana Karadžića i Ratka Mladića, čime ih je direktno učinio odgovornim. Iako se i taj detalj lako mogao proveriti, Haški sud prema rečima Čivikova, nije pokazivao interesovanje za detalje, nego je to priznanje bilo dovoljno za podizanje optužnice protiv Karadžića i Mladića za događaje u Srebrenici 1995. godine.
– Tribunal je bar u ovom slučaju pokazao da mu istina nije prioritet. Iza svega stoje politički i drugi interesi, a "krunski svedok" je pripreman. Erdemović je primer nagodbe tužioca, suda i odbrane. Nezainteresovanost tribunala za bitne činjenice u ovom slučaju otvara mnogo pitanja. Umesto da Haški sud nastoji da utvrditi pravu istinu i istraži sve bitne činjenice događaja, koji je u medijima dobio karakter najokrutnijeg zločina u Evropi posle 1945, on je dozvolio da se na osnovu samo izjave jednog jedinog svedoka da takva kvalifikacija događajima u Srebrenici. Erdemović je svedok optužbe u više procesa Srbima u Hagu. Ta suđenja su skandalozna – zaključio je Žerminal Čivikov.
BiografijaŽerminal Čivikov je rođen 1945. u bugarskom podunavskom gradu Ruse. Od 1975. živi u Holandiji. Studirao je germanistiku i slavistiku, a od 2004. bio je urednik u redakciji radija "Dojče vele" za jugoistočnu Evropu. Pratio je sudski proces Slobodanu Miloševiću u Hagu i napisao knjigu o tome, a njegova zapažanja sa tog procesa objavili su brojni holandski, nemački i bugarski mediji. |