Džemilja je znala koliko je imala godina, iako nema pouzdanih podataka o datumu i godini rođenja, jer su matične knjige za region Sandžaka sređivane tek pošto se povukla Otomanska imperija.
Ona je pre tri godine rekla novinarima da osam godina posle udaje nije imala dece, ali da je ipak rodila dva sina i tri ćerke od kojih ima 160 unučadi, praunučadi i čukununučadi.
"Osam godina nijesam imala đece pa je čovjek mislio da me otpusti. Ali, dade Bog te mu rodi’ petoro, dva sina i tri šćerke i od njih imam preko 160 unučadi, praunučadi i čukununučadi. Rastureni su po svijetu, svako traži svoju sreću i nafaku, a stignu bar jednom godišnje da me obiđu. Svi se lijepo slažu i tragaju jedno za drugo, a ja ne mogu prežalit’ što sam nadživjela najstariju šćerku. Imala je osamdeset i dvije kad je prije dvije godine umrla”, rekla je Dežilja pre tri godine za "Politiku".
Kao i većina žitelja Radmanaca i ova starica je verovala da u selu postoji nešto što ljudima daje dug život, ali ne zna šta. Kaže da je Jusuf Kožar živeo 135 godina, Kaja Ličina 130, Đula Kožar 120, a pre četiri godine preminuli Šaćir Ličina imao je 103 godine.
