Moji čitaoci su fantomi

0

Nije zaboravljen: Veče Bore Ćosiča (drugi sleva)

 

 

"Putovanje na Aljasku" nije najnovija knjiga Bore Ćosića, ali joj se autor rado vraća dokle god je zainteresovane publike koja bi iz prve ruke da čuje šta je pisac hteo da kaže ili šta još ima da objasni što u knjizi nije stigao. Berlinski Centar za jugoistočnu kulturu je u tom pogledu uvek pogodan podijum za ljude sa prostora bivše Jugoslavije, koji razumeju izumrli jezik na kojem piše i govori ovaj književnik – srpskohrvatski jezik.

 

Dobrovoljno izgnanstvo

Bora Ćosić je rođen u Zagrebu 1932. godine. Apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Književnu karijeru je počeo 1962. godine esejima, a 1969. nastaje njegovo najslavnije delo "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji", za koje je 1970. godine dobio Ninovu nagradu. Poznata je njegova drama "Rado ide Srbin u vojnike", koja je bila na repertoaru Ateljea 212. Kao jedan od poslednjih intelektualaca koji se identifikovao sa jugoslovenskom državom 1991. odlazi iz Beograda u dobrovoljni egzil u Berlin, odakle je pisao kolumne za "Feral tribjun" i nemački "Cajt". Napisao je oko 50 knjiga.

– Pišem jezikom koji zvanično više ne postoji, a u stvarnosti zapravo postoji, čim ga ja i još neki koristimo. To je moj unutrašnji revir, moja "Ali Babina pećina jezika" – objasnio je Ćosić , koji je jednom prilikom za sebe rekao da je "rođen u Zagrebu, umro u Beogradu, a živi u Berlinu".

Naziv knjige je metafora za zemlju u kojoj je pisac proveo najveći deo svoga života, a koja mu je u međuvremenu postala daleka i hladna kao Aljaska, objasnio je Hartmut Topf, nemački publicista i voditelj književne večeri.

 

Počinje kao neka vrsta romantičnog putopisa Ćosića i njegove supruge Lidije od Berlina prema jugu, koji je vodio preko Nemačke, Austrije i kroz bivše jugoslovenske republike, a završava kao odmerena ironija u prepoznavanju sopstvene prošlosti i otkrivanju neke njemu daleke i otuđene zemlje. Kako je jednom ranijom prilikom izjavio sam autor, Aljaska je bila više "šala u naslovu, nastala jedino zbog vremenske distance".

"Kada se čovek vraća 50 godina unazad, onda

U Zagrebu bez prevođenja

U Zagrebu je pre par dana izašla najnovija Ćosićeva knjiga "Zapadno od raja" koja govori o istoku i zapadu Nemačke. Pisac smatra da je glavni problem protok knjiga između bivših jugoslovenskih republika.
– Ljudi prolaze sa ličnom kartom, ali knjige se zaustavljaju zbog carinske deklaracije. ‘Putovanje na Aljasku" koja je štampana na srpskom jeziku izašla je u Zagrebu bez prevođenja – komentarisao je ne bez ironije Bora Ćosić.

je to stvarno kao da ide na Antarktik ili na Aljasku", rekao je tada Ćosić za jedne novine u Srbiji. Ovo objašnjenje je, međutim, u Berlinu izostalo, pa se stekao oporiji utisak o odnosu pisca i bivše domovine.

Ćosić je naveo kako je na svom putovanju sreo "malo svojih prijatelja i saboraca, jer mnogi nisu živi, a oni malobrojni, kao Radomir Konstantinović, Borislav Radović, Ibrahim Hadžić danas su van akcije, u literarnom podzemlju".
– Prava srpska literatura je izvan zemlje, kao što je nekad bilo sa Crnjanskim – smatra pisac.

Izgleda da je to i njegov usud. Ćosić već 12 godina živi u dobrovoljnom egzilu u Berlinu, ali mu se duša ipak vije na jugu, u onom nedefinisanom prostoru, sve u kompletu sa čitaocima, inspiracijom i izdavačima. Njegova knjiga "Konzul u Beogradu" rasprodata je u Beogradu za deset dana.

– Ja ne znam koji su to ljudi kupili. Računao sam na nekoliko svojih saboraca, ali da ode ceo tiraž, to mi je čudno… Ranije je bila praksa da policija otkupi knjige koje im se ne sviđaju, ali ova sada nema toliko para. Moji čitaoci su očigledno fantomi – zaključio je pisac koga u Srbiji ipak nisu zaboravili.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here