Odlazak potpredsednika Vlade Hrvatske, a člana Samostalne demokratske srpske stranke u Knin, možda je veća vest u proteklih nekoliko dana nego sama 25. godišnjica stradanja srpske, a slavlja hrvatske strane.
Šta je ono što će se menjati posle tog gesta, da li je nešto obećano i da li će Boris Milošević prisustvom uvećati bol izbeglih i stradalih Srba objasnio je Milorad Pupovac.
Na Kninskoj tvrđavi, ove godine, po prvi put bi trebalo da govore sluša i predstavnik Srba u Hrvatskoj, sa pozicije drugog čoveka hrvatske vlade. Dok u stranci Miloševića tvrde da je to čin kojim bi srpski narod trebalo da prestane da se oseća drugorazrednim, oštri kritičari kažu da je to prvorazredni skandal.
On će tamo biti sa najvišim hrvatskim vojnim i policijskim zvaničnicima. Da li se to moglo naslutiti pre nekih deset, 15, 20 godina? Kako na to gledate?
– Gospodin Milošević odlazi tamo sa velikim krstom na svojim plećima. Odlazi tamo da bi taj krst stavio na mržnju koja dominira u Hrvatskoj i u hrvatsko-srpskim odnosima. Odlazi na dan koji je najteži u novijoj istoriji Srba u Hrvatskoj. I zato taj krst jeste toliko težak i zato taj krst izaziva tolike nesporazume i tolike reakcije, ali taj krst bi trebalo rezultirati time da Hrvati priznaju stradanje Srba, onih koji su stradali nakon “Oluje”, onih koji su stradali bežanjem od “Oluje”. Da Srbi upoznaju i saznaju stradanje Hrvata za vreme rata u Hrvatskoj i da se otvori nova stranica – stranica mira istinskoga u Hrvatskoj, i s druge strane, stranica u kojoj će Hrvatska i Srbija, a to znači i naši sunarodnici koji su izbegli i našli i započeli nov život u Srbiji, videti priliku da bez teškoća kakve su imali do danas, mogu odlučiti što će učiniti sa svim onim što je ostalo iza njih, a to je celo bogatstvo, vekovima stvarano od našeg naroda.
Na pitanje da li se Boris Milošević ipak pokolebao čuvši negativne reakcije i izbeglih, ali i dela Srba koji su ostali u Hrvatskoj, Milorad Pupovac kaže da ni Miloševiću, a ni njima oko njega, odluka nije bila laka.
– Jer je znao šta sve to može značiti i kako se može tumačiti. I biće prilike da on kaže svoje oko toga. Svima onima koji osećaju isti bol, istu patnju, imaju isti odnos o stradanju Srba od ’91. do ’95. i nakon toga. Biće prilike. Ono što je važno da svi budu svesni – svaki naš sunarodnik koji je patio i trpeo, jeste da Boris Milošević ne ide tamo da bi bilo šta slavio, jer on dolazi sa istim osećajem koji delimo mi na taj dan, i s druge strane Boris Milošević ne odlazi tamo da bi bilo šta legitimisao, on odlazi tamo da bi zatvorio jednu ratnu stranicu i da bi počeo konačno, iz svih mesta u Hrvatskoj u kojima se nešto obeležava ili slavi, početi stizati poruke mira, poruke saosećanja za stradanje Srba, poruke žaljenja zbog toga što se dogodilo.
Milorad Pupovac na pitanje da li odlazak Miloševića u Knin i zatim ministra hrvatskih veterana Tome Medveda u Grubore, selo stradanja srpskih staraca nakon akcije Oluja, zaista može da promeni odnos prema Srbima u Hrvatskoj, pre svega podseća da su se u Hrvatskoj dogodili izbori i kaže – političke promene.
– I, nakon što smo formirali vladu shvatili smo da postoje mogućnosti da napravimo korak u pravcu u kojem vi govorite, a to znači da se odlučnije krene u sankcioniranje akata verbalnog i fizičkog nasilja prema Srbima u Hrvatskoj. Da se odlučnije krene u raščišćavanje ratnog nasleđa koje opterećuje Hrvatsku. Svako malo se pojavi. Svako malo probija, neka vrsta ratne atmosfere, ratnog duha, ratnih poruka koje uznemiruju ljude. Koje kod ljudi stvaraju tu vrstu stanja svesti da mogu napadati drugog zato što je drugačiji. Zato što govori nešto drugačijim izgovorom, zato što nosi neko drugo obeležje, ili naprosto što ima nešto drugačiji krst na svojim grudima. Potrebno je da to prestane.
Jadranka Kosor je tvitom u kome poziva Borisa Miloševića da se izjasni o “Oluji” kao akciji koja nije imala za cilj etničko čišćenje, iako kao bivša premijerka, možda nagovestila ono što mogu tražiti budući hrvatski političari od srpskih predstavnika.
– To je jedan od zahteva – njenih.
Ali, da li verujete da će posle ovog odlaska, što je bilo do sada nešto što je bilo nemoguće zamisliti, biti tih nekih novih zahteva, od predstavnika hrvatske političke strane, od Vas, Borisa i drugih ljudi?
– Ti ljudi koji nešto očekuju od Borisa Miloševića da on kaže, trebaju znati da Boris Milošević odlučuje o tome što će kazati. Da Boris Milošević i mi iz stranke kojoj i on pripada, odlučujemo što smo videli, što smo čuli, što znamo, u što verujemo. Isto tako želim da kažem našim sunarodnicima izbeglim – ne trebaju da se plaše da će Boris Milošević bilo šta kazati, bilo učiniti nešto što će produbiti ili pojačati njihovu bol. Koliko god u ovom trenutku imali razloga da se boje. Koliko god u ovom trenutku kod njih postojala gorčina da će se dogoditi nešto što se ne bi smelo dogoditi – jer neće.
Ovo je najveća izdaja, posle izdaje Mila Đukanovića u Crnoj Gori. Ovo je najveće ponižavanje Srba i srpskih žrtava u istoriji Srba. Vlasti u Republici Srbiji, ukoliko ne osude ovaj čin, nemaju prava da prisustvuju našem obeležavanju genicidne akcije Oluja, jer bi svojim prisustvom oskrnavili taj čin i povredili naše žrtve.
Sta se za pare radi? Nema vece sramote….
On, kao dete komunjare, nema problema sa proterivanjem i novom NDH. Neka mu oni, koje on predstavlja, okrenu ledja. Nije mi jasno, kako oni koji su sve prouzrokovali, mogu da izigravaju spasitelje i da im narod veruje.
A gdje vi vidite NDH? Imate svoju drzavu i brinite o njoj i ne virite drugima u dvoriste. Kompleks manje vrijednosti .