Specijalista za uho, grlo i nos dr Dobrivoje Bošković iz Frankfurta, danas penzioner, nedavno je objavio poemu "Rano i pozno" i stručnu monografiju "Mucanje – dijagnoza i lečenje" u saradnji sa sinom Dejanom, lekarom iste specijalizacije.
Poema je, prema oceni recezenta Laze Lazića, čudesno delo koje sa svim vrlinama i manama tretira psihologiju pojedinih perioda čovekovog odrastanja i poziva na razmišljanje. A monografija pruža analitički pregled o dosadašnjim saznanjima u vezi mucavosti, počev od detinjstva i kako lečiti ovu govornu manu.
– Štivo o mucanju namenjeno je ne samo pedijatrima, logopedima, psiholozima i pedagozima, već i roditeljima, jer je potreban vrlo delikatan pristup deci koja mucaju. U monografiji su navedene sve važne pojedinosti, kao što su rasprostranjenost bolesti mucanja, vid njene manifestacije, teorije uzroka, mogućnosti dijagnostike i lečenja – ispričao je za "Vesti" dr Bošković.
|
Poliglota |
Dr Dobrivoje Bošković je rođen 1936. godine u Grdelici kod Leskovca. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, postdiplomske studije i specijalizaciju završio je na Univerzitetima u Getingu, Kelnu, Marburgu na Lanu i Londonu. U Nemačku je otišao 1963. godine, gde je proveo ceo radni vek, među kolegama i pacijentima veoma cenjen kao stručnjak.
Objavio je više romana, drama i zbirki pesama, ali i stručnih radova na srpskom i nemačkom jeziku. Autor je poema: "Poslanica", "Čežnja", "Sud i usud", "San i java", "Žena", "Greh", te tragedije u stihovima "Krik ponora" i komedije "Grdelički kros" koju su 2000. godine kao najbolju proglasili izdavači Srbije.
Bošković je i autor satire "Anatomija sujete i zablude" i drama: "Rastko", "Srpski kraljevi Stefan Dragutin i Stefan Uroš Drugi Milutin", "Car Dušan Silni", "Car Lazar" i "Smrt vilenjaka". Napisao je i romane "Sagorele seni", koji je nagrađen Zlatnim vencem 2003. godine i "Vlasotino imperijal" za koji je dobio međunarodnu nagradu Arka (2007).
