Mirkan, kako ga od milja zovu roditelji Milka i Boško, ali i njegovi drugari, počeo je po "žicama da prebira" već od pete godine.
– Roditelji su mi kupili gitaru za četvrti rođendan, a već na proslavi petog svirao sam i pevušio pesme "U Novom Sadu", "Beogradski mali pijac", "Oj, Moravo"… jer sam ih naučio u muzičkoj školi – priča Mirko, ne zaboravljajući da se pohvali kako je danas i folkloraš u društvu "Nikola Tesla" iz Cofingena.
Mali Mirko je na prvom kantonalnom takmičenju dece sa sedam godina bio među tri najbolja talenta, a uspeh je ponovio i na narednim takmičenjima.
Na pitanje kako stiže na sve obaveze, jer istovremeno pohađa redovnu, muzičku i Dopunsku školu na srpskom jeziku, ali trenira i karate i folklor, odgovara "da jedno bez drugog ne ide, jer je sve nekako povezano".
– Naučio sam da vreme samo treba znati lepo rasporediti i u svemu biti disciplinovan, a ostalo je lako – veli ovaj vredni dečak.
Mirkova najveća želja je da se što pre osnuje muzička škola na srpskom jeziku i da već sledeće godine nastupa na gitarijadi u Zaječaru i u Republici Srpskoj.
