Jutarnji list
ZAGREB – Dr. Marica Karakaš Obradov, znanstvenica Hrvatskoga instituta za povijest, u upravo objavljenoj knjizi "Novi mozaici nacija u ‘novim poredcima’ – migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugog svjetskog rata i poraća" bavi se jednom od najvećih trauma 20. stoljeća – planskim masovnim preseljenjima. U razgovoru za Nedjeljni pobliže objašnjava kako je nakon fašističkih strahota u NDH izgledala pobjednička ‘demografija’ te iznosi kontroverznu tvrdnju o krivnji nove, partizanske, vlasti za smrt tisuća pripadnika njemačke nacionalne manjine.
"Svoju sam studiju radila ne da bih nužno uspoređivala snagu represivnosti ratnog i poratnog sustava, nego da bih ukazala na pravo svih sudionika na sjećanje na prošlost, osobito što je ovdje riječ pretežno o civilnom stanovništvu – kaže na početku razgovora Marica Karakaš Obradov.
Dogovori o razmjeni stanovništva između njemačkog Rajha i NDH vođeni su 1941, na inicijativu njemačke strane. Ukratko, Nijemci su odlučili dio Slovenaca iseliti u NDH i Srbiju, a "kompenzacija" za doseljene Slovence bilo je iseljavanje istog broja Srba. Iseljenici su mogli ponijeti 50 kilograma prtljage i po glavi 500 jugoslavenskih dinara. Namjere su bile iseliti 220.000 do 260.000 Slovenaca na područje NDH te toliko Srba u Srbiju. Valja upozoriti da je još u listopadu 1944. godine Josip Broz Tito rekao da, nakon "isterivanja Nemaca", u Vojvodinu treba naseljavati Srbe, Crnogorce, Ličane, "siromašne i poštene porodice".
